|
|
Arhiva "Iz medija"
Draža tetovaža 15.11.2004.
Uoèi današnjeg posjeta hrvatskog premijera Ive Sanadera Beogradu njegov ministar policije Marijan Mlinariæ »proslavio« se zabranivši prelazak državne granice košarkašu »Partizana« Milanu Guroviæu. Dotièni naime na nadlaktici ima istetoviran lik èetnièkog vojvode Draže Mihailoviæa, pa se MUP dosjetio kako u »hrvatskim zakonima jasno stoji da se vjerska, nacionalna i rasna mržnja ne smije poticati«.
Guroviæ tako nije stigao u Zagreb jer je odbio prekriti Dražu tetovažu flasterom ili neèim sliènim, ali je zato Galiæeva katedrala duha ugostila u »Nedjeljom u 2« nekadašnjeg ministra Slobodana Miloševiæa Aleksandra Tijaniæa koji je s dalekovidnice nesmetano velièao dotiènog Mihailoviæa ustvrdivši da je »u najmanju ruku diskutabilno pitanje je li bio fašist«. U ovom sluèaju hrvatska policija nije se usudila sankcionirati poticanje »vjerske, nacionalne i rasne mržnje«, iako je ona obavljena pred milijunskim televizijskim auditorijem, pa je nekadašnji novinar slobodno odšetao zagrebaèkim ulicama. Teško je pretpostaviti po èemu to Mlinariæevi policajci razlikuju Guroviæevo od Tijaniæeva èetnikovanja kada jedne te iste zakone prema njima dijametralno suprotno primijenjuju. Još je neizvjesnije kakav æe kriterij zauzeti prema Žužulovom kolegi Vuku Draškoviæu kada bude dolazio u Hrvatsku. Srbijanski ministar vanjskih poslova možda ne nosi slikovnog Dražu, ali mu je dotièni toliko veliki idol da na njega želi i fizièki slièiti, dok je »poticanje mržnje« dosljedno dokazivao od svog romana »Nož« do danas.
Svojom zabranom hrvatske policijske glavešine nisu pomogle vladavini prava u ovoj zemlji veæ najviše »Ciboni« i sebi samima jer bi se mogli osramotiti ne omoguæivši gostima sigurnost u dvorani i izvan nje. Zato su u sluèaju Guroviæ primijenjeni zakonski propisi koji inaèe dosljedno ne važe za domaæu upotrebu, što se može vidjeti i na ulici na kojima nesmetano egzistira prodaja ustaških relikvija, baš kao i na Thompsonovim koncertima. Tako je za Raèanovog je mandata splitska policija pokrenula istragu za osobama koje su u Kaštel Lukšiæu ispisale dva grafita na kojima je pisalo »Živo Sadam Husein!«. Sasvim sigurno nikakve reakcije »plavaca« ne bi bilo da je poruka uliènih tribuna bila »Živio George Bush!«.
Kada je hrvatski skijaški as Ivica Kosteliæ svojedobno izjavio kako se osjeæa spremnim poput njemaèkog vojnika prije napada na SSSR 1941. godine, u njegovu obranu ustao je i »Glas koncila« braneæi ga kao idealnog Hrvata iako bi reakcija svemoæne crkve bila sasvim drugaèija da se usporedio, recimo, s ruskim soldatom koji je branio Staljingrad.
Mržnja je u Hrvata uvijek bila relativni pojam. Možda bi u borbi protiv nepoželjnih tattooa trebali poslušati don Anðelka Kaæunka i uhvatiti se voodooa. |
|
|
Povratak
|
 |
|
|
|
