Dosjei X

17.11.2004.

Mulder i Scully, istražitelji parapsiholoških fenomena iz planetarno popularnog serijala »X-Files«, u Hrvatskoj bi se našli pred nerješivom enigmom. Nije »kvaka« u tome što hrvatske tajne službe ponovno vrbuju novinare, veæ se misterij krije u odgovoru na pitanju koje to mraène sile upravljaju, odluèuju i vode naše agente, špiclove i žbire?
    Jer, ono što je jedino jasno u sluèaju novinarke Helene Puljiz jest èinjenica da niti predsjednik države, niti premijer, niti Sabor nemaju nikakve kontrole nad njima. Odnosno ako netko od njih ima bilo kakvog upliva na najprimitivnije i najdegutantnije ucjenjivanje neèijim privatnim i intimnim životom, nije dostojan svoje funkcije i zaslužuje javno biti uvaljan u katran i perje. Virenje u neèiji krevet nije ništa nova u funkcioniranju državnih službenika koji bi se trebali baviti nacionalnom sigurnošæu umjesto voajerskim virenjem kroz kljuèanicu. Nakon smjene vlasti 3. sijeènja 2000. godine Raèanov prvi policajac Šime Luèin otvorio je arhive ondašnjeg SZUP-a i omoguæio osobama koje je HDZ-ova vlast protuustavno prisluškivala, a meðu kojima su uz oporbene politièare najbrojniji bili upravo novinari, uvid u dosjee s njihovim imenom, pod uvjetom da pristanu na njihovo uništavanje.
    Meðu 650 osoba koji su bili prisluškivani, osim Raèana, Budiše i drugih oporbenjaka, našli su se, primjerice, i poduzetnik Ivica Todoriæ, ondašnji predsjednik Ustavnog suda Jadranko Crniæ, cijela redakcija tjednika »Feral Tribune«, i još mnogi, mnogi drugi. Jedna od njih bila je i nekadašnja glavna urednica èasopisa »Globus« Ðurðica Klancir koja je èitajuæi svoj »dosje« ostala šokirana ne samo èinjenicom da u njezinom privatnom životu netko vidi elemente nacionalne sigurnosti, veæ i saznanjem da su dokazi o prisluškivanju graðana uništavani i nakon smjene vlasti, u lipnju 2000. godine! Tadašnji »koalicijski« prvi obavještajac Franjo Turek na pitanje zašto se to èini odgovorio joj je: »Da bi se izbjegle zloporabe tog zateèenog materijala!«
    No nije samo Turek »èistio« obavještajne arhive, radio je to u dva navrata i Miroslav Tuðman koji se 1999. godine vratio na èelo organizacije nakon što je ostavku na to mjesto podnio Miroslav Šeparoviæ. On se usprotivio praksi masovnog priskuškivanja i na odlasku javno ustvrdio: 'Ministar Peniæ i njegov pomoænik Brzoviæ poslušno su izvršavali naloge Iviæa Pašaliæa koji je osobno birao novinare i redakcije koje treba prisluškivati ili 'operativno obraðivati' na neki drugi naèin.«
    Nakon što se gotovo na istovjetan naèin sluèaj Ðurðice Klancir s kraja devedesetih danas ponovo odvija na primjeru Helene Puljiz, nakon što Vijeæe za civilni nadzor sigurnosnih službi i Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost ne štite žrtvu veæ POA-u i njezinog šefa Podbevšeka, možemo se s pravom zapitati: Nije li Mefisto uhoðenja i zakulisnih igara još uvijek jedini pravi Gazda Hrvatske?

Povratak