Novinari na stražnjem ulazu

19.11.2004.

Kad su hrvatski novinari u ponedjeljak oko 15 sati došli pred hrvatsko veleposlanstvo u Beogradu nije im bilo dopušteno uæi u zgradu na glavni ulaz, veæ kroz stražnja vrata. Stajali su na kiši dok je službenik veleposlanstva tražio kljuè i zatim su kroz dvorište uvedeni u veleposlanstvo. Isto se dogodilo i naveèer, kada je u veleposlanstvo došao hrvatski premijer dr. Ivo Sanader nakon uspješnih razgovora sa svojim domaæinima. Novinari su opet ušli na stražnji ulaz.
Ni prvi niti posljednji put da se s njima postupa neprilièno. Novinari su, nažalost i na to nauèeni.
I sve bi prošlo bez odjeka da hrvatsko veleposlanstvo u Beogradu, nakon intervencije jedne kolegice »na visokom mjestu«, nije reagiralo priopæenjem kojeg potpisuje veleposlanik Tonèi Stanièiæ. »Novinari su bili pozvani u veleposlanstvo otprilike pola sata prije dolaska predsjednika Vlade dr. Ive Sanadera i hrvatskog izaslanstva. Zbog sigurnosnih razloga, a na zahtjev djelatnika zaduženih za sigurnost hrvatskog premijera, novinari su bili smješteni u prostorije koje su ocijenili neprikladnima - u blagovaonicu u suterenskom dijelu zgrade veleposlanstva, na što veleposlanstvo nije moglo reagirati«, piše Stanièiæ. E, pa to je bilo najmanje sporno! Sporno je iskljuèivo to što novinari nisu, kao i svi drugi gosti, ušli na glavna vrata. Uostalom, bili su tu samo i iskljuèivo novinari koji godinama rade taj posao, kojima su sliène zgode rutina i koji su gotovo svakodnevno u neposrednoj blizini premijera.
Istog onog koji nikad, ali nikad ne propušta priliku srdaèno se pozdraviti s novinarima, upitati ih jesu li stigli ruèati, imaju li kakvih problema. Hrvatski premijer nije propustio priliku ni nakon sviranja himni i prolaska kraj poèasnog voda pozdraviti okupljene novinare.
Suterenska blagovaonica malo je važna, ali je jako važno ulaze li novinari u zgradu kao graðani drugog reda iz mraènog i blatnjavog dvorišta ili na glavna vrata gdje se gosti doèekuju. Argument »da ih je puno« i da zato moraju kroz dvorište je bio - smiješan i nepotreban.
Za hrvatsko veleposlanstvo u Beogradu bilo bi bolje da priopæenje nije ni pisalo, kad ga je ovako sastavilo. Kako su veæ iduæega dana novinari veæ bili na svojim drugim zadacima tako bi zaboravili i na »gostoprimstvo« u veleposlanstvu u Beogradu. Ovako se, nepotrebno, prièa nastavlja.
Formulacija iz posljednje reèenice priopæenja veleposlanika Stanièiæa još više iritira. »Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Beogradu želi ovom prilikom izraziti žaljenje zbog toga što su se neki predstavnici medija osjetili povrijeðenima ovakvim tretmanom...«.
Nisu neki, nego - svi.
A takav tretman je bio nepotreban, jer to sigurno premijer nije tražio i najmanje bi želio. Pa samo koju minutu kasnije rukovao se sa svim novinarima i - kao uvijek - nakon napornog dana odgovarao na sva pitanja koja su mu postavljena.
Druga je stvar to što neke naše diplomatske misije u svijetu još ne znaju kako se treba ponašati prema novinarima.
Kao što se mijenja današnja politika, koja je tehnièki sve kompliciranija, tako je i novinarski posao sve zahtjevniji. Sve se odvija u minuti, u groznièavoj borbi za informaciju i da ona što prije doðe do redakcije. A uza sve to - osiguranje koje je sve rigoroznije i kompliciranije. Novinari su navikli da ih se pregledava, da im stvari prolaze kroz ureðaje kao na aerodromima i protiv toga nitko nema ništa.
Na skup europskih puèkih stranaka u Bruxellesu novinari su ulazili na ista vrata s Barrosom, u Bruxellesu na europskom summitu bili su tik do Berlusconija i Blaira. Politièari i novinari isto su »poduzeæe«, to je naprosto tako.
Nigdje ih se ne tretira kao graðane drugog reda. Nigdje ne ulaze na zabite, stražnje ulaze i to bi i ljudi iz veleposlanstva u Beogradu trebali znati. A u tom istom veleposlanstvu su im uzeli i novinarske iskaznice »da ih se upiše«, poštujuæi proceduru koja sigurno taj dan nije vrijedila za druge goste.
Bilo bi bolje da je hrvatsko veleposlanstvo prešutjelo taj sluèaj nego što je reagiralo »isprikom« koja to nije. Ovako, ostaje bespotreban gorki okus i saznanje da protokol još nije dobro prouèena lekcija na mjestu gdje bi to svakako trebali znati.
Uostalom, voli li itko stražnje ulaze.

Povratak