|
|
Arhiva "Iz medija"
Kako se boriti s tajnim službama? 20.11.2004.
Želite li izbjeæi sudbinu novinarke Helene Puljiz, detaljno se upoznajte sa Zakonom o sigurnosnim službama iz 2002. godine. Pritom nije naodmet konzultirati pravnika, jer štura slova zakona ne mogu dovoljno opisati svu raznolikost djelovanja tajnih službi. Ipak, ako za sve to nemate vremena, dovoljno je zapamtiti jedno osnovno pravilo: ako vas sigurnosne službe zovu na razgovor - ne odazivajte se. Postoji i derivacija tog pravila: ako vas na razgovor u ime  sigurnosnih službi pozove policija, morate se odazvati - ali ne morate ništa govoriti. U tom sluèaju, uštedit æete gomilu ucjena i prijetnji, krivih tumaèenja i sumnjièenja, prepucavanja i ponižavanja, a prije svega, izbjeæi æete detektor laži.
Rijeèju, izbjeæi æete sudbinu novinarke Puljiz koju su u listopadu ove godine agenti Protuobavještajne agencije dovabili na petosatni razgovor o odnosima predsjednika Stjepana Mesiæa i njegova bivšeg savjetnika Željka Bagiæa. Razgovor se ubrzo pretvorio u kombinaciju prijetnji i ponuda, ucjena i potkupljivanja. Agenti POA-e nudili su nezaposlenoj novinarki posao u bilo kojoj redakciji, a zauzvrat tražili da im dojavljuje informacije o svojim prijateljima iz novinarskih krugova. Ako ne pristane, agenti su bili spremni na svjetlo dana izvuæi kompromitirajuæe podatke o njezinu intimnom životu. Novinarka je taj razgovor prijavila Vijeæu za graðanski nadzor sigurnosnih službi, kao i Hrvatskom novinarskom društvu.
Da vam se sve to ne bi dogodilo, bitno je upoznati se s pravima u ophoðenju s tajnim službama. One su spremne na sve, budite i vi. Pa tako imajte na umu da èlanak 35. Zakona o sigurnosnim službama podsjeæa da je “dužnost” svakog graðanina samoinicijativno pristupiti djelatnicima sigurnosnih službi i prijaviti svoja saznanja. To je, uostalom, desetljeæima uobièajena praksa u Velikoj Britaniji, èijim se službama graðani dobrovoljno obraæaju nakon povratka iz inozemstva.
Važno je imati na umu da graðanin na razgovor s pripadnicima tajnih službi može doæi i u pratnji odvjetnika, za što nema zakonskih zapreka. Dozvoljeno je i snimati razgovor, bilo u vlastitom aranžmanu ili jednostavno zatražiti od službe da u službenim prostorijama ukljuèi ureðaj za snimanje |
Možete šutjeti, možete snimati...
Sigurnosna služba ima pravo prikupljati obavijesti od interesa za nacionalnu sigurnost. Pritom hrvatske graðane može zvati na razgovor jedino uz prethodni pristanak te osobe. Poziv nije nužno uputiti pismenim putem, veæ je to moguæe uèiniti faxom, telefonom, osobnim kontaktom. Tajne službe nisu dužne reæi o kojoj temi bi željele razgovarati, ali ako osoba odbije razgovor, nemaju naèina da ju na to prisile.
U tom sluèaju, službe se mogu obratiti MUP-u. Na policijski poziv graðani se moraju odazvati, ali i imaju pravo prethodno doznati koja je tema razgovora. No, isto tako, nisu dužni ništa reæi. Mogu jednostavno odšutjeti cijeli razgovor kojem æe pored policajca nazoèiti i predstavnik tajnih službi. Nakon tog razgovora, policija i službe ne smiju više zvati kontaktirati graðanina u vezi te teme.
Pored toga, razgovor s pripadnicima tajnih službi ne mora se nužno održati u službenim prostorijama. Oni se s graðanima mogu sastati i u kafiæu, restoranu, u parku ili njihovu domu, ako æe se oni tamo osjeæati opuštenije. Pritom se podrazumijeva da ih ne smiju prisiljavati na suradnju, prijetiti im ili ih ucjenjivati.
No, za svaki sluèaj, važno je imati na umu da graðanin na razgovor s pripadnicima tajnih službi može doæi i u pratnji odvjetnika, za što nema zakonskih zapreka. Dozvoljeno je i snimati razgovor, bilo u vlastitom aranžmanu ili jednostavno zatražiti od službe da u službenim prostorijama ukljuèi ureðaj za snimanje. To je korisno ako se u eventualnim kasnijim pritužbama i navlaèenju s Vijeæem za nadzor sigurnosnih službi želi izbjeæi prepucavanje “rijeè na rijeè”. Meðutim, saslušana osoba neæe nakon razgovora dobiti primjerak zapisnika, pa je stoga dobro da prije odlaska u prostorije sigurnosne službe da fotokopiraju pismeni poziv (ako ga dobiju) i da svoje najbliže obavijeste kamo su otišli. Za svaki sluèaj.
“Ako su tajni agenti fini, neminovno æe biti neefikasni. A ako su previše bezobzirni, neizbježno æe izazvati pritužbe graðana”, kaže jedan odvjetnik koji je imao iskustva i s tajnim službama i zaštitom ljudskih prava. On napominje kako je moguæe i da neke osobe krivo shvate ton kojim tajne službe od njih nastoje izvuæi informacije |
Možete se i žaliti
Ako se saslušavana osoba na razgovoru osjeti ucjenjivanom, maltretiranom, ponižavanom ili ukratko, isljeðivanom, može osim saborskom Vijeæu za graðanski nadzor, predati pritužbu nadležnom rukovoditelju službe, može podnijeti kaznenu prijavu ili zahtjev za naknadom štete.
Procedura pritužbi kreæe od saborskog Vijeæa za graðanski nadzor sigurnosnih službi. Njegove ovlasti prilièno su široke, od uvida u dokumentaciju do saslušavanja djelatnika službi, ali konkretan utjecaj ovisi o urednosti demokratske procedure. Vijeæe može zatražiti podatke o saslušanju osobe koja je prijavila svoj sluèaj, ali ako ta dokumentacija nije uredna, tada se sve svodi na obièno prepucavanje. Kao u sluèaj Helene Puljiz. Taj paradoks prema kojem je dopuštena neurednost pripadnika službe premda ona implicira i nepravilnost u radu, jednostavno koèi nadležnosti Vijeæa.
Takoðer, Vijeæe svoje zakljuèke podnosi Odboru za nacionalnu sigurnost, èija efikasnost i spremnost da sankcionira nepravilnosti opet ovisi o osobnoj èasti parlamentaraca. A to u hrvatskim okvirima nije realno oèekivati. Dakle, ta parlamentarna procedura za zaštitu graðana od zloporabe tajnih službi ovisi o urednosti demokratske procedure, o èasti, poštenju i drugim kategorijama koje u ovom društvu još nisu uhvatile korijena.
Sam Zakon o sigurnosnim službama ne može konkretno obuhvatiti sve djelatnosti iz ovlasti tajnih službi. Tako on propisuje da sigurnosne službe svoje obavjesne razgovore obavljaju u skladu s potrebama nacionalne sigurnosti. Meðutim, sama interpretacija što taj pojam obuhvaæa veoma je široka. I u samom obavjesnom razgovoru ne mora biti eksplicirana. Pripadnici tajne službe ne moraju saslušavanoj osobi otkriti kontekst u kojem se raspituju, primjerice, o britanskom konzulu koji živi u susjedstvu. Možda se tu radi o obiènoj zaštiti stranog diplomata. A možda i o tome da ga sumnjièe za obavještajnu aktivnost. U svakom sluèaju, od graðanina æe se ciljano sakupljati informacije, detalji koji u daljnjoj operativnoj obradi mogu stvoriti cjelinu. Buduæi da bi tajne službe trebale djelovati preventivno, njihovo ispitivanje moglo bi se obiènom graðaninu èiniti bespredmetno i izlišno. Ali tako ne mora biti.
Usput, pripadnici sigurnosnih službi imaju tu ovlast da u razgovoru s graðanima koriste tajna imena i kriju se iza fiktivnih tvrtki. Koriste i plaæene vrbovane graðane koji prikupljaju informacije za sigurnosne službe. Tako nešto agenti POA-e tražili su od Helene Puljiz - da špijunira svoje prijatelje u novinarskim krugovima.
Javnost je najbolja obrana
No, što ako graðani posumnjaju da im se prisluškuje telefon ili ih se prati? Zakonski, ne mogu puno uèiniti. Osim paziti što prièaju i s kime se druže. Naime, èak i ako se potuže policiji, Vijeæu za graðanski nadzor ili ravnatelju sigurnosne službe, graðani neæe dobiti povratnu informaciju. U nekim sluèajevima èak i na rok deset godina. Dok je operativna obrada u tijeku, služba æe o tome obavijestiti Vijeæe za graðanski nadzor, ali informacija neæe biti proslijeðena osobi koju se prati. Tek nakon dovršenja obrade, njoj æe biti omoguæen uvid u dosje i objasnit æe joj se razlozi zbog kojih je bila praæena.
 Zato graðani imaju jednu satisfakciju koja im nije zabranjena zakonom. Oni mogu nakon informativnog razgovora s detaljima izaæi u javnost. Jasno, ako im djelatnici službe nisu to izrièito zabranili radi zaštite državne tajne ili nacionalne sigurnosti. To je barem nekakva zadovoljština koju je novinarka Hlena Puljiz tek djelomièno iskoristila: naime, dostavila je informaciju o prijetnjama agenata POA-e medijima, ali je izbjegla davanje službenih izjava i intervjua.
Na kraju, pravnici koji realno sagledavaju djelovanje tajnih službi, istièu kako je u vrijeme borbe protiv terorizma, traffickinga, trgovine drogom, organiziranog kriminala i u nekim sluèajevima, obraèuna sa stranim tajnim službama, njihovo djelovanje dragocjeno. Naravno, u demokratskim i zakonskim okvirima, premda se još uvijek traži prava mjera izmeðu nemarnog i premarnog djelovanja tajnih službi. “Ako su tajni agenti fini, neminovno æe biti neefikasni. A ako su previše bezobzirni, neizbježno æe izazvati pritužbe graðana”, kaže jedan odvjetnik koji je imao iskustva i s tajnim službama i zaštitom ljudskih prava. On napominje kako je moguæe i da neke osobe krivo shvate ton kojim tajne službe od njih nastoje izvuæi informacije. “Evo, sama reèenica ‘Razmislite o tome’ može imati prijeteæi i ljubazan prizvuk. I graðani ga mogu tako shvatiti. Mnogo toga ovisi o naèinu na koji tajne službe obavljaju svoj posao”, kaže on, apelirajuæi na razuman pristup tajnim službama.
U hrvatskim uvjetima, meðutim, prema tajnim službama još uvijek vlada veliko nepovjerenje i javnost je užasno osjetljiva na njihovo djelovanje. Naroèito kad se pristupa novinarima i pogotovo ako se agenti pritom suže prijetnjama i ucjenama u svrhu prikupljanja podataka koje s nacionalnom sigurnošæu nemaju mnogo veze. A najviše ako to na kraju ostane nekažnjeno, kao što bi to moglo biti u sluèaju Helene Puljiz. Zato je sve to bolje sprijeèiti, nego lijeèiti. Stoga savjet u borbi protiv tajnih službi: zakon u ruke i pamet u glavu.
|
IZVACI IZ ZAKONA O SIGURNOSNIM SLUŽBAMA
Sigurnosne službe mogu prikupljati podatke obavijesnim razgovorom samo uz prethodni pristanak osobe za koju se pretpostavlja da ima saznanja o podacima od interesa za nacionalnu sigurnost.
Sigurnosne službe mogu prikupljati podatke korištenjem tajnih suradnika. Nije dopušteno bilo koga prisiljavati da bude tajni suradnik sigurnosne službe.
Sigurnosne službe dužne su na zahtjev graðana obavijestiti ga jesu li prema njemu poduzimane mjere prikupljanja podataka, te vode li se u službama evidencije o njegovim osobnim podacima, i na njegov zahtjev staviti mu na uvid dokumente o prikupljenim podacima.
Dokumenti o podacima koji se ne odnose na svrhu radi koje su prikupljani uništavaju se o èemu se sastavlja zapisnik koji potpisuju osobe koje su prisustvovale uništenju dokumenata.
U obavljanju poslova iz svog djelokruga sigurnosne službe mogu poduzeti mjere prikrivanja vlasništva nad stvarima, mjere prikrivanja vlasništva nad pravnim osobama, mjere prikrivanja stvarnog identiteta svojih zaposlenika i drugih osoba, te mogu, kada je to potrebno uz naknadu koristiti tajne usluge pravnih i fizièkih osoba.
Sigurnosne službe o svim važnijim podacima koje su prikupile u svom radu te svojim procjenama sigurnosnih situacija izvješæuju Predsjednika Republike, predsjednika Hrvatskoga sabora, predsjednika Vlade i predsjednika Savjeta za koordinaciju sigurnosnih službi. Vojna sigurnosna agencija (VSA) izvješæa dostavlja i ministru obrane, a naèelniku Glavnog stožera Oružanih snaga samo kada se to odnosi na Oružane snage. Ministrima i drugim državnim dužnosnicima dostavljaju se oni podaci koji se odnose na njihov djelokrug rada.
Svatko je dužan obavijestiti sigurnosnu službu ako sazna podatke o pripremi ili izvoðenju radnji za koje ocjenjuje da mogu predstavljati ugrožavanje nacionalne sigurnosti.
Ravnatelj sigurnosne službe može prije isteka mandata biti razriješen: ako to sam zatraži; ako trajno izgubi sposobnost obavljati svoju dužnost; ako ne provodi odluke Predsjednika Republike i Vlade kojima se usmjerava rad službe ili ne provodi njihove mjere u vezi s nadzorom rada službe; zbog povrede Ustava, zakona ili drugih propisa; zlouporabe položaja ili prekoraèenja ovlasti; povrede državne, vojne ili službene tajne; te osude za kazneno djelo koje ga èini nedostojnim obavljanja dužnosti.
Postupak za razrješenje ravnatelja sigurnosne službe mogu pokrenuti Predsjednik Republike, predsjednik Vlade i Hrvatski sabor. Kada postupak za razrješenje pokreæu Predsjednik Republike ili predsjednik Vlade, prije donošenja rješenja o razrješenju može se zatražiti mišljenje Hrvatskoga sabora. Kada postupak razrješenja pokreæe Hrvatski sabor, zbog u postupku nadzora utvrðene nezakonitosti rada sigurnosne službe ili njezinih djelatnika, Predsjednik Republike i predsjednik Vlade donijet æe rješenje o razrješenju ravnatelja sigurnosne službe.
Lake povrede službene dužnosti su uz lake povrede službene dužnosti propisane Zakonom o državnim službenicima i namještenicima, odnosno stegovne pogreške su uz stegovne pogreške propisane Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i:
- nepropisno postupanje s povjerenim sredstvima za rad,
- neuljudan odnos prema strankama i suradnicima za vrijeme rada.
Vijeæe za graðanski nadzor sigurnosni službi obavlja sljedeæe poslove:
- prati zakonitosti rada sigurnosnih službi,
- prati i nadzire primjenu mjera tajnog prikupljanja podataka kojima se ogranièavaju ustavna ljudska prava i temeljne slobode
- prikupljena saznanja i podatke iz prethodne toèke dostavlja u formi obavijesti Vijeæu za nacionalnu sigurnost, predsjedniku Hrvatskoga sabora, predsjedniku odbora nadležnom za nacionalnu sigurnost, te ravnateljima sigurnosnih službi.
Vijeæe može vršiti uvid u izvješæa i druge dokumente sigurnosnih službi, obavljati razgovore sa èelnicima i službenim osobama sigurnosnih službi, kada je to nužno radi utvrðenja èinjenica odluènih za ocjenu zakonitosti rada službi.
Pravilnici o unutarnjem redu sigurnosnih službi državna su tajna i ne objavljuju se. |
Povratak
|
 |
|
