|
|
Arhiva "Iz medija"
Minoriziranje sluèaja Puljiz može dovesti do novih afera 26.11.2004.
|
 Predsjednik Vijeæa za graðanski nadzor sigurnosnih službi Vlatko Cvrtila u žarištu je javnosti od izbijanja sluèaja Helene Puljiz, slobodne novinarke koja se Vijeæu požalila na naèin na koji su je agenti POA-e ispitivali. S Cvrtilom, koji je i profesor na Fakultetu politièkih znanosti, razgovarali smo o sluèaju Puljiz i stanju u sigurnosnim službama.
– Sluèaj Helene Puljiz samo je jedan u nizu dogaðaja koji ukazuje da se moramo ozbiljno suoèiti s radom sigurnosnih službi, ali i s upravljanjem sigurnosnim službama, kao i s odreðivanjem djelokruga njihovog rada, te na kraju njihovog nadzora. Oèito je da nismo uspjeli u svim segmentima napraviti reforme i o tome bi trebalo ozbiljno razgovarati.
Ima li Vijeæe dovoljno ovlasti za svoj posao? Kako Vijeæe obavlja nadzor sigurnosnih službi?
– Vijeæe djeluje u okviru Odbora za nacionalnu sigurnost, ali i samostalno, prvenstveno u pogledu kontrole zakonitosti i primjene mjera tajnog prikupljanja podataka. U radnom smislu Vijeæe ima dovoljne ovlasti za poduzimanje akcije nadzora. Meðutim, postoji problem kako izvršiti ono što je Vijeæe zakljuèilo, odnosno na koji naèin pojaèati mehanizme nadzora konkretnim akcijama. To je osnovni nedostatak, koji je iskazan i u tome da Vijeæe ne može komunicirati s javnošæu bez odobrenja Odbora. Potom postoji i nedostatka komunikacije s drugim tijelima koja vrše nadzor, a ogranièavajuæi faktor je i volja drugih tijela da ispitaju stvari do kraja.
Zakazala državna tijela
Mislite na saborski Odbor za nacionalnu sigurnost?
– Dijelom na Odbor, a dijelom i na administrativni nadzor. Da se administrativni nadzor radi kako treb
Granica je prijeðena
Koliko je realno oèekivati da æe izvršna vlast napraviti zaokret i do kraja provesti reformu sigurnosnog sustava?
– Smatram da dosadašnje reakcije nositelja državne vlasti daju više elemenata za pesimizam. Primjerice, premijer Ivo Sanader nema savjetnika za nacionalnu sigurnost, pa obavještajne službe iskljuèivo komuniciraju direktno s premijerom, što je praksa koja se ne bi trebala nastaviti. Ne znam gdje je granica na kojoj bi nositelji državne vlasti reagirali, ali ja mislim da je granica prijeðena i da sustav treba biti podvrgnut dubinskoj analizi, bez obzira na naèin na koji æe se riješiti sluèaj Puljiz. | a, veæina sluèajeva ne bi dolazila na Odbor i Vijeæe.
Znaèi Ured vijeæa za nacionalnu sigurnost veæ ranije se morao pozabaviti sluèajem Puljiz?
– Ured dobiva naloge za nadzor od Vijeæa za nacionalnu sigurnost i Savjeta za koordinaciju obavještajne zajednice. Bilo bi logièno da su Vijeæe i Savjet reagirali kad je sluèaj Puljiz izašao u medije, te da su zatražili od Ureda da provede nadzor. Pretpostavljam da su postojali zahtjevi prema službi da se oèituje o odreðenim stvarima, meðutim, pitanje je treba li biti napravljen nadzor. Jedno je oèitovanje službe, a drugo je nadzor. Kad je èlanak objavljen u novinama, mi smo veæ bili u postupku nadzora temeljem predstavke i razgovora s Helenom Puljiz. Moram priznati da smo oèekivali da æe reagirati i druga državna tijela, ali kao što vidimo te reakcije nije bilo ili nije poznata.
Reforma sustava nije dovršena
Kakvo je, po vašem mišljenju, stanje u obavještajnoj zajednici?
– Sluèaj Puljiz i ostali sluèajevi ukazuju da je potrebno napraviti ozbiljnu analizu stanja u sigurnosnim službama i otvoriti raspravu o njihovom radu. To je jedini naèin da službe poènu raditi svoj posao. Jednostavno, reforma sigurnosnog sustava nije do kraja dovršena. Stvorene su pretpostavke za nju, ali reforma nije dovršena. Nakon sluèaja Puljiz, mislim da su svi svjesni toga i da su svi svjesni da je potrebno napraviti zaokret, kako bi se stvari postavile na svoje mjesto. A takav zaokret je potreban kako bi se sigurnosni sustav prepoznao kao sustav zaštite ljudskih prava i graðana Hrvatske od raznih vrsta ugroza.
Tko je odgovoran što reforma nije provedena do kraja?
– Odgovornost prije svega vidim u parlamentu koji nije upozoravao na stanje u službama, a najveæu odgovornost vidim u izvršnoj vlasti koja ima sve ovlasti za provedbu reformi, od imenovanja èelnika službi, do izrade podzakonskih akata. Sama implementacija zakona u velikoj je mjeri napravljena, ali ne do kraja. Meðutim, postoje i druge stvari koje se mogu napraviti, primjerice u podruèju edukacije i razvoja profesionalne etike. Problem sa službama postoji i ne treba se pretvarati da ne postoji. Reakcije kojima se minorizira problem što je izašao na vidjelo sluèajem Puljiz, mogu dovesti samo do sliènih ili drugih afera. |
Povratak
|
 |
|
