Kad bura zamraèi pogled

27.11.2004.

Nakon napisa "Bura pomela profesiju", novinara Vinka Vukoviæa, u kojem se meni nepoznati novinarski kolega žešæe od bure koju sam doživjela èekajuæi cijeli dan trajekt Split 1700 obrušio na mene, moram pojasniti neke èinjenice.
Da podsjetim, novinar Vukoviæ u svom me èlanku proziva "da sam sklonjena u zavjetrini luke i s osmijehom na licu?! èekala brod i poput novinarske vuèice zaskoèila putnike..."
Moram pojasniti da sam trajekt Split 1700, zajedno sa snimateljem Petrom Malbašom, pripadnicima Graniène policije i Carine, èekala cijelog dana, i to na buri i kiši (što æe oni i potvrditi), a dotiènog novinara-komentatora (nakon bitke) tamo nije bilo.
I drugi su novinari, kao i ja, stajali na buri i strepjeli što æe biti s putnicima, te zajedno sa mnom oèekivali kako æe oni bijesni i umorni izaæi iz trajekta. Ja sam upravo zato i èekala s mikrofonom (jer ako laže koza, ne laže rog). Za divno èudo, od 10 putnika koje smo anketirali, 9 ih je iz trajekta izašlo vedro i veselo, naglašavajuæi kako je posada SEM-ova trajekta Split 1700 iznimno brinula o njima, kako su jeli i pili i kako žele zahvaliti za takvu brigu.
Kolega Vukoviæu, biste li Vi prenijeli èitateljstvu ono što ste èuli ili ono što ste Vi ili Vaš urednik htjeli èuti? Ja sam prenijela ono što smo èuli, jer ovo je bio novinarski izvještaj o dogaðaju. Moram Vas podsjetiti da sam u izvještaju, koji je išao u prethodnim "Vijestima", pitala agenta SEM-a je li trajekt baš morao isploviti po nevremenu iz Ancone, kad to drugi nisu uèinili.
A da Vi oèito ne pratite TV program niti slijedite dogaðaj i u njemu iznesene èinjenice, veæ misao u svojoj glavi, pokazao je Vaš "osvrt" na moj TV prilog, u kojem neistinito tvrdite da osim broda ništa od nevremena u njemu nije spomenuto. Šteta da sada èitateljima ne mogu pokazati i sliku nevremena, išèupanih maslina, kao i ranjenih sugraðana, koje smo moji kolege i ja iz TV Studija Split cijelog dana snimali, a kojih su se oni nagledali u TV programu svih dana nakon nevremena.
Kolega Vukoviæu, na koncu žao mi je što Vam to ovako javno moram reæi, ali Vama je izgleda bura zamraèila pogled, a zla misao razboritost. Ja se gledateljima obraæam ne samo smiješkom (kako Vi to kažete), veæ s ljubavlju koju im u svakom prilogu želim dati. Vi, naprotiv, valjda mislite kako novinari trebaju u ovim vuèjim vremenima i sami biti vuci, koji još dodatno ujedaju naše izmrcvareno gledateljstvo i èitateljstvo.
E, pa Vi budite vuk i u drugima ga tražite, a ja æu i dalje tražiti zrnce dobrote u svemu o èemu budem pisala.

Povratak