Špijunska blamaža

01.12.2004.

Obièan smrtnik u ovoj zemlji surogatne demokracije ima dovoljno razloga za paranoju, za strah od kvazipolitièkog i kvaziobavještajnog voajerizma koji se opravdava navodnim razlozima nacionalne sigurnosti. Javne osobe u tomu su višestruko potencijalno ugrožene veæ po definiciji svoga djelovanja na javnoj sceni jer je psihološki profil "profesionalnih promatraèa" tako nisko i primitivno postavljen da u svakom tko posjeduje odreðene informacije vidi ili svoga suradnika ili neprijatelja. Sluèaj Helene Puljiz doista je samo vrh ledene sante koji je u pregrijanoj atmosferi predsjednièke kampanje sa strogo kontroliranom odgodom kliznuo mimo oèekivanja u krilo skandalizirane javnosti. Besprizorno špijunsko iscrpljivanje jedne nezaposlene novinarke nikada ne bi dobilo takav odjek da nije dovedeno u vezu s možebitnim prikupljanjem obavijesti o šefu države, Stipi Mesiæu (i netom prije nekoliko je novinara uhoðeno, ali ne i obraðivano). Navodno se pokušalo iznuditi kompromitirajuæe informacije o Predsjedniku, ukljuèivo i o financijerima njegove prethodne kampanje, a spominje se i prizemne glasine o njegovoj izvanbraènoj reprodukciji.
Ne treba imati iluzija da je Mesiæeva rezolutnost u najnovijoj blamaži domaæih žbira koji uživaju bezrezervnu potporu premijera Sanadera, motivirana gnušanjem Predsjednika spram šikaniranja i eventualnog ucjenjivanja reèene novinarke. Sve upuæuje na to da je supotpisao zahtjev za razrješenjem ravnatelja POA-e Joška Podbevšeka, i ne èekajuæi da obavi konzultacije s premijerom, iako zajedno s njime o tome (su)odluèuje, jer su recentni dogaðaji minorizacije i ignoriranja institucije Predsjednika prešli prag njegove tolerancije. Èinjenica je da se premijer Sanader faktièno ponaša kao šef države, a da Mesiæa tretira kao oporbenog politièara, ne respektirajuæi ni minimum ustavnih ovlasti u ingerenciji Predsjednika.
Nekoliko je zadnjih spornih situacija po svim elementima zaudaralo na perfidni udar na Mesiæa, na puzajuæi puè HDZ-ova establishmenta, s ciljem njegova deklasiranja uoèi kampanje. Recimo, na ratificiranje "europskog ustava" hrvatski šef države nije ni pozvan, nego je to pravo sebi pridržao iskljuèivo premijer s odabranim suradnicima. Potom, ministar obrane Ronèeviæ potpisuje kontroverzni "Memorandum" sa SAD-om o tzv. vojnoj suradnji, nuðenjem bez naknade korištenja hrvatskih aerodroma, luka, vojnih poligona itd., da ih se odobrovolji glede nepotpisivanja sporazuma o neizruèivanju amerièkih državljana meðunarodnom kaznenom sudu. A o tomu vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH, Mesiæ, nije ni protokolarno obaviješten!? I onda se, nakon svega, dogodi da u javnost procuri skandalozno obraðivanje novinarke koju se, govori se, propitkivalo o Predsjedniku, o njegovu bivšem savjetniku Željku Bagiæu itd.
Nije problem u onomu što bi se takvom diletantskom obavještajnom rabotom moglo saznati, a što bi eventualno umanjilo izborne šanse Stipe Mesiæa (koji, nota bene, nakon ove sramne epizode dodatno pojaèava svoju prednost). Stvar je u katastrofalnom saznanju da u ovoj državi Predsjednik u èijoj su izravnoj nadležnosti tajne službe, može biti i sam doveden u poziciju njihove žrtve. To upuæuje na potpuni kaos i anarhiju u sustavu, svjedoèi da šef države ne kontrolira obavještajnu zajednicu i da ona ima nalogodavce drugdje, da je ispolitizirana i instrumentalizirana, ergo, da "devedesete" uspješno odolijevaju vremenu i navodno reformatorskom zaokretu Sanaderova HDZ-a. A ako prvi èovjek u državi nije zaštiæen od špijunskih poluinteligenata...
Frustrirajuæa je spoznaja da se u tajnim službama i dalje radi na isti onaj naèin koji je 90-ih generirao na stotine besmislenih i sramotnih dossiera, meðu kojima oko dvjesto novinarskih, i eksplodirao prvorazrednim skandalom. Tragièno je da se ni nakon toga ništa ozbiljno nije promijenilo u trulom obavještajnom tkivu (drugi èovjek POA-e Ante Glavan, prokazuje se dokumentirano kao onaj koji je prikrivao ratni zloèin u Paulin Dvoru), ni metode ni izvršitelji, da nitko nije odgovarao, a malo tko i napustio službu. Sanaderovo zazivanje kompromisa u vidu otvaranja rasprave na Vijeæu za nacionalnu sigurnost jeftina je ponuda s pretpostavljenim ishodom jer u Vijeæu sjede njegovi najodaniji supporteri iz vrha HDZ-a. Kao što je i s Odborom za nacionalnu sigurnost kojim predsjeda Ivan Jarnjak, jedan od kljuènih likova iz špijunske afere 90-ih. Joško Podbevšek, ravnatelj POA-e, nakon ovakva skandala, mora otiæi. To je najmanja cijena koju navodno demokratska i pravna Hrvatska, iz predvorja EU-a, treba platiti.No, zar i moralno dekapitirani ministar Žužul nije trebao odstupiti, a ostaje makar i sitnozorom skupljao manjkave kvorumske glasove?

Povratak