 
|
Arhiva "Iz medija"Skrivaèica iza Ureda VNS-a01.12.2004.
Ne, premijeru! Nije istina da samo iz izvješæa Ureda Vijeæa nacionalne sigurnosti (VNS) možemo saznati kako je POA postupila prema Heleni Puljiz. To bi bilo moguæe jedino da postoji tonski ili video zapis, odnosno zapisnik potpisan od Helene Puljiz, te pismena odobrenja za obavijesni razgovor. Kako toga nema, što je èak i Ured VNS-a okarakterizirao kao propust (o logici izvješæa kojeg je potpisao Ladislav Pivèeviæ nešto kasnije), Ured VNS-a tvrdi, Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost potvrðuje a premijer Ivo Sanader prihvaæa da Helena Puljiz – laže. Izvješæe Ureda VNS-a saèinjeno je tako da omoguæi »prolaz« bilo kojem politièkom rješenju sluèaja. Kako predsjednikovom (èak i to iako u nešto manjoj mjeri) tako i onom, prihvaæenom od premijera i saborskog Odbora, prema kojem je sve bilo »zakonito«, ma kakav ekvilibrizam pri tome bio upotrebljen. Primjerice, u zakljuèku koji bi trebao potvrditi zakonitost postupanja stoji da je »Ured VNS-a uvidom u dokumentaciju POA-e te razgovorom s agentima utvrdio da ne postoje podaci koji bi ukazivali da su tijekom razgovora prekoraèene zakonom propisane ovlasti na naèin da su bez izrièitog odobrenja Helene Puljiz audio i vizualno snimali tijek razgovora te da su je pokušali ucijeniti ili pridobiti na suradnju«. A kako æe i postojati podaci kada je cijela procedura voðena »usmeno«? Drugim rijeèima, ono što je navedeno kao dva od pet propusta agenata (nepostojanje pisanih ili audio-video zapisa odnosno odobrenja), u ovom se sluèaju javlja kao »olakotna okolnost« odnosno »dokaz« da su radili po zakonu. Krasna logika nema što? Skratimo prièu. Ma što o tome mislio dio politièkog vrha koji zadnjim atomima snage brani Joška Podbevšeka i POA-u, dok nema pisanih dokaza koji bi eventualno potkrijepili agentsku prièu o Bagiæu, Tureku i svim ostalim razlozima »benignog« ispitivanja novinarke i time sa sebe skinuli sumnju da su se »raspitivali« o Mesiæu uoèi predsjednièkih izbora – treba stati na stranu Helene Puljiz i svih ostalih koji se sada javljaju tvrdeæi da su bili podvrgnuti sliènim ispitivanjima te kazniti krivce ove špijunske blamaže. Najmanje što se od državnog vrha oèekuje, naime, jest da brani svoje graðane od samovolje pojedinaca ili pojedininih službi, a nikako da minimalizira cijeli sluèaj te evidentno kršenje procedure (»podzakonskih akata«) provlaèi kao zakonito ponašanje. Skrivanje iza jednostranog i obranaškog dijela izvješæa Ureda VNS-a, kako to èine saborski Odbor i premijer, ili relativiziranje sluèaja, kako to èini predsjednièka kandidatkinja Jadranka Kosor koja tvrdi da za njenog predsjednikovanja nitko od novinara neæe (apsolutno ne!) biti ispitivan pet sati, a istovremeno uvjerava kako nema »dovoljno elemenata da bi mogla iznositi procjene o sluèaju Helene Puljiz« te u potpunosti vjeruje premijeru – ne vodi nigdje. Kao ni sajam taštine vodeæih politièara oko toga tko je i zašto povukao kakav potez ne konzultirajuæi se s onim drugim, te »motanje« Joška Podbevšeka oko prostorija HDZ-a. Èuvari sustava, onako kako su definirani Ustavom, morali bi se izdiæi iznad prizemnog uvlaèenja ljudi (zamislimo sebe u situaciji Helene Puljiz) u politièke igre, a ako ih se u tome uhvati snositi konzekvence takvog ponašanja. U nastaloj situaciji najelegantnije bi rješenje bio da Podbevšek podnese ostavku. Time sluèaj ne bi bio do kraja rasvijetljen, ali bi bar bio ponuðen izlaz da se apsolvira politièka kriza koja je posebno nagrizla kredibilitet premijera Sanadera. On i Mesiæ bi tada dobili priliku da sjednu za stol i pokažu da nisu potrebne ustavne promjene, kako predlaže »ustavnopravi optimist« Damir Kajin misleæi da se u demokraciji svaka situacija može ustavno i pravno regulirati, da bi se izbjegle krizne situacije izmeðu predsjednika države i Vlade zbog instituta supotpisa. Potrebno je nešto više od toga. Svijest o odgovornosti za demokraciju i politièku stabilnost u zemlji. Mesiæ i Sanader upravo polažu takav ispit.
|
AKTUALNO
 |
|||||
