Kad ni Podbevšek ne vjeruje telefonu

02.12.2004.

Prije mjesec ili dva, mladi ravnatelj Protuobavještajne agencije Joško Podbevšek mogao se gotovo nezamijeæeno kretati gradom. Šef te tajne službe danas je jedna od najpopularnijih osoba i za njega svi znaju, što se nikako ne bi moglo reæi, na primjer, za osobu zaduženu za upravljanje mirovinskim fondom, u kojem se godišnje vrti oko 22 milijarde kuna. Jasno da tako popularan šef tajne službe više ne može nezamijeæeno uštetati u sjedište Vlade, kamo li u sjedište vladajuæe stranke (što prema službenim izvorima  nije istina), te jednostavno nije moglo ostati nezabilježeno da je Podbevšek u Vladi bio prvo u subotu, pa ponovo u utorak, kad je navodno došao samo ugovoriti termin iduæeg sastanka s premijerom.

Ako, dakle, popularni šef tajne službe osobno dolazi  u Banske dvore samo da bi ugovorio termin, znaèi li to da više ni on nema povjerenja u telefonske linije?  Je li to znak i da on više ne stoji dobro kod Sanadera kad ga premijer u ovoj osjetljivoj situaciji ne prima odmah? Ili pak znaèi, kao što se istog trenutka poèelo nagaðati, da je ravnatelj POA-e pohodio Banske dvore s kakvim nacrtom ostavke? Špekulacijama se još može dodati i ta da æe raèun za petipolsatno saslušavanje novinarke Puljiz platiti niža razina POA-ine hijerarhijske piramide, iako se još juèer do zakljuèenja ovog izdanja nitko nije želio kladiti na varijantu da bi predsjednik Mesiæ pristao na to da se žrtvuje nekoliko operativaca tajne službe i da bi u to ime povukao potpis s papira u kojem se razrješuje ravnatelja POA-e.

Ishod ovog sluèaja, kakav god bio, po posljedicama za vladajuæu stranku i ukupno društvo, veæ podsjeæa na sluèaj vanjskopolitièkog ministra Žužula. Razlika je možda u tome što Žužulu nitko ne osporava da je uspješan u resoru vanjskih poslova, dok ravnatelja POA-a prati ocjena da njegova lsužba nije prekršila Zakon o sigurnosnim službama, ali  se nedovoljno pridržavala Pravilnika o naèinu sigurnosnog djelovanja POA-e.

Javnost æe teško razumjeti da je dovoljno poštivati zakone, a da se ne mora poštivati pravilnike. Javnost je teško razuvjeriti da tajne službe imaju razloga pet i pol sati ispitivati nezaposlenu novinarku u ime prikupljanja podataka o  bilo èemu, a kamoli podataka vezanih za nacionalnu sigurnost. Kao što je teško objasniti zašto je pri tom dopušteno vrlo ležerno proceduralno postupanje, koje je po svemu sudeæi ukljuèivalo paranoièno prisluškivanje graðana i vrbovanje novinara za rad u tajnim službama.

U optici malobrojnih pobornika Podbevšekova ostanka, sluèaju Puljiz ne želi se dati veliko znaèenje, nego se naglasak stavlja na kontekst skorih predsjednièkih izbora i èinjenice da ni potpisnik Podbevšekova razrješenja u ovu situaciju ne ulijeæe posve nevin. Predsjednika Mesiæa doista prati sjena prošlogodišnjih dogaðaja vezanih za haaškog optuženika Gotovinu, u kojima je on ponudio bjeguncu dobre usluge predsjenièke funkcije, što nije dovelo ni do kakvog rezultata, ali je zakompliciralo hrvatske odnose s Haagom. U relativno kratkom  razdoblju Mesiæev je imidž opisao putanju od dilera haaških transkripata, gotovo do zaštitnika jednog bjegunca,  ali sluèaj novinarke Puljiz sve to ne èini manje važnim.

Èime se bave tajne službe, tko ih usmjerava i tko ih nadzire? Kad su prvi put utvrðivane smjernice za rad tajnih službi, o tome je javnost prvo obaviještena putem medija. Potom su te smjernice objavljene u Narodnim novinama. Htjelo se naime barem stvoriti dojam transparentnosti. Danas kao da smo prilièno daleko od toga i puno bliže razdoblju u kojem su na pripadnike tajnih službi asocirali kožni kaputi i kada se sigurnosna situacija procjenjivala na temelju široke mreže mizernih doušnika po ulicama,  uredima, birtijama... Pravilo moderne obavještajne djelatnosti, po kojem se najveæi dio njezinog posla temelji na analitici (jer u današnje vrijeme sve piše u novinama, tumaèio je obavještajni struènjak S. Dedijer), kao da je zaobišlo ove prostore.

Sluèaj Puljiz važan je u prvom redu zato jer upozorava na stari stil vladanja, u kojem se uspjeh vlasti nije temeljio na dobrim idejama i sposobnim izvršiteljima, nego na stranaèkom instrumentaliziranju tajnih službi, policije, medija... S negativnom popularnošæui kakva sad prati ravnatelja POA-e, Podbevšekova se sudbina èini vrlo izvjesnom. Ali uz njegov odlazak, predvidljive su i neke druge promjene nužne da se  takav stil vladanja definitivno onemoguæi.

Povratak