|
|
Arhiva "Iz medija"
Haškovac zlatnog pera 06.12.2004.
 |
|
|
Naraštajima je svojih èlanova u prvoj polovici 20. stoljeæa pripadnost Hrvatskom akademskom športskom klubu, utemeljenom 1903., imala posebno znaèenje. I Reno Vinek, jedan od zaèinjavaca modernog sportskog žurnalizma u Hrvatskoj, sportom se poèeo baviti upravo u HAŠK-u, ostavši cijeli život uvjereni haškovac. Možda je baš zbog toga uvijek bio pristaša lijepog u sportu.
Novinarstvom se poèeo baviti u drugoj polovici pedesetih godina, kad je na poziv Danijela Jeliniæa napisao tekst o stolnotenisaèu Željku Hrbudu za Narodni list.
Uvijek u istom dresu
No novinarski je radni vijek Vinek proveo u Sportskim novostima. I ostao im vjeran sve do današnjih, umirovljenièkih dana. Na svom novinarskom putu prošao je sve. Od suradnika do urednika deska, rado spominjuæi nasljednike u rukometu i tenisu Andru Kuha i Nevena Bertièeviæa, te ostale suradnike.
Na poèetku, pedesetih, u doba pionirskih koraka u sportskom novinarstvu nije bilo lako.
- Sam si stvarao svoja pravila uz poneki teèaj u Novinarskom društvu - pripominje Vinek.
Kao mladiæ bio je sportaš od glave do pete, kao meðunarodni rukometni i stolnoteniski sudac svugdje lijepo doèekivan, a kao novinar pisac kojem se vjerovalo. Sportašima prijatelj, èitateljima autor na kojeg su se pozivali, mlaðima uzor i uèitelj.
Sa smiješkom na licu sjeæa se "cake" prijatelja Zlatka Žagmeštra, šezdesetih i sedamdesetih jednog od kultnih zagrebaèkih rukometaša. Hvalio ga je kao odliènog igraèa u napadu, ali i kudio ako je bio "šupalj" u obrani.
Uoèi jedne Medvešèakove utakmice Žagmešter je došao do sudaèkog stola i dao Vineku jaje. Kad mi veæ tražiš dlaku u jajetu, evo ti...
Tovin finale uzdaha
Svjetsko stolnotenisko prvenstvo u Calcuti 1975. pratilo se s iznimnim zanimanjem. Pokojni Antun Tova Stipanèiæ blistao je tih godina, a u Calcuti je osvojio tri srebrne medalje: pojedinaènu, parsku i momèadsku. Kakav pothvat: tri svjetska srebra! Ali, baš zbog jednog od tih odlièja, osvojenog u pojedinaènom finalu, ostao je žal.
- Stipanèiæ je u finalu protiv maðarskog reprezentativca, glasovitog Jonyera vodio s 2:0 i 7:4 u petom setu, ali je naposljetku izgubio. Bili smo - kaže Vinek - žalosni zbog toga što nije iskoristio priliku. Jedan od razloga bio je i taj što zbog zdravstvenih (probavnih) tegoba nije dobro spavao.
S Ljetnih olimpijskih igara u Münchenu i Vinek je ponio razlièite dojmove. I muène, zbog poginulih, i radosne zbog zlatnih Mate Parlova i rukometaša. | |
Povratak
|
 |
|
|
|
