 
|
Arhiva "Iz medija"Sanaderova vjerodostojnost08.12.2004.
Vlada je promptno reagirala na zadarsko ukazanje Paveliæevih poklonika. Verbalna osuda mimohoda crnih košulja na tragu je ponašanja svake iole civilizirane demokratske vlasti koja je svjesna u kom vremenu živi i na kakvim vrednotama poèivaju suvremena (europska) društva. Poruka javnosti je poslana pa sada u drugi plan, iako za politièku klimu u zemlji ni to nije nevažno, pada policijska obrada samog sluèaja i stranaèko pozivanje na red sudionika skupa iz vlastitih redova, predsjednika zadarskog Gradskog vijeæa Davora Arasa. Kada se, meðutim, krene u analizu djela, pozlata vrlo brzo pada. Dovoljno je spomenuti dva primjera. Jedan od njih je notorni sluèaj ispitivanja novinarke Helene Puljiz. Nekima je veæ na poèetku, a drugima ovih dana, savršeno postalo jasno da se zapravo ne radi o sluèaju Puljiz nego o sluèaju POA. Upravo je svojom neprofesionalnošæu i nadmenošæu Protuobavještajna agencija stavila sebe u središte afere, prokazujuæi se kao tijelo spremno za politièku manipulaciju a ne za zaštitu ustavnog poretka te predanu brigu o sigurnosti graðana. I dok se nauèeni na takvo ponašanje jedne tajne službe (povijesno je iskustvo golemo) nismo pretjerano iznenadili pokušajima da se problem sakrije, razoèaravajuæi je postupak Vlade na èelu s premijerom Sanaderom koja ni nakon mjesec dana ili ne želi ili ne zna kako bi rašèistila nagomilano smeæe. U borbi za politièke pozicije, u pokušaju da se cijeli sluèaj predstavi iskljuèivo kao nadmetanje predsjednika države i premijera pa je najednom postalo važno jedino to tko je prvi i zašto zatražio smjenu Joška Podbevšeka, Sanader i njegov tim »zaboravili su« i na prava graðana (koja trebaju štititi) i na ulogu politièkog kontrolora koji u demokratskoj državi ni po koju cijenu ne bi smio biti paravan tajnim i sliènim državnim službama. Drugo, desetak dana prije oèitovanja Europskog vijeæa o poèetku pregovora izmeðu EU i Hrvatske, dobar dio hrvatskih graðana i dalje vjeruje da je general Ante Gotovina jedini i glavni razlog otežanog ulaska u Europsku uniju. Nitko iz Vlade, meðutim, ne trudi se suvislo obrazložiti, niti o tome pokrenuti demokratsku raspravu, da Hrvatska nije talac generala Gotovine. Dok god, naime, imamo samo verbalne istupe u kojima vlasti ponavljaju da ne znaju gdje je general i da èine sve što je u njihovoj moæi da ga uhite, a istovremeno nedostaje temeljnog rada na razotkrivanju »unutrašnjih mreža« koje prikrivaju generalove tragove (svejedno da li je on ovoga trenutka u Hrvatskoj ili negdje u inozemstvu) ili koèe daljnju istragu, meðunarodna zajednica s pravom je skeptièna. Drugim rijeèima, i da general Gotovina vjeèno ostane u bijegu a hrvatske vlasti i djelom a ne samo verbalno dokažu kako èine apsolutno sve što je u njihovoj moæi da razriješe ovaj sluèaj, Hrvatska ne bi bila na tapetu Haškog tužiteljstva i Suda, a samim tim i Europske unije, niti bi morala u drugima tražiti krivce za svoj meðunarodni položaj. Moguæe je da zbog svog pojaèanog lobiranja i odnosa snaga u samoj EU Hrvatska 17. prosinca ipak dobije makar uvjetovani datum poèetka pregovora, ali to ništa bitno neæe promijeniti na stvari. Naplata starih raèuna doæi æe kad-tad. Stoga, dok se ne istjeraju »zli duhovi« iz državnih institucija, dok se rješavanjem sluèajeva POA i Gotovina na demokratski primjeren naèin ne dokaže da aktualna vlast na èelu s Vladom premijera Sanadera »kontrolira sustav« primjereno standardima država èlanica Europske unije, Hrvatska æe biti pod lupom suoèena sa stalnom opasnošæu da od nekoga u meðunarodnoj zajednici dobiva po prstima. U pitanju je vjerodostojnost vlasti, prije svih premijera Sanadera, koja trenutno, najblaže reèeno, poèiva na krhkim temeljima.
|
AKTUALNO
 |
|||||
