 
|
Arhiva "Iz medija"Politika šutljivih prioriteta08.12.2004.
Prolazi prva godina nove parlamentarne vlasti. Doba je svoðenja prvih raèuna: kakvom se vlast pokazala, što se napravilo i kako se napravilo, a što nije. Ima li kakvih opipljivih pomaka u društvenom razvoju i u javnim politikama koje bi ga trebale inicirati i regulirati? I vladajuæima i oporbenjacima je pritom zapravo sjajno došla predizborna kampanja za biranje Predsjednika Republike, u kojoj umjesto zamornih razvojnih rasprava mogu legitimno pokazati do èega im je nadasve stalo. Tko æe biti na vlasti. A ne kako æe se ta vlast obnašati. I nadasve ne kakvi æe joj biti meðunarodno usporedivi mjerljivi životni rezultati. Predsjednik Mesiæ je za tren malo disonantno djelovao na godišnjem skupu hrvatskih ekonomista u Opatiji, gdje su mu se Vlada i HNB ponudile kao na pladnju da na njima vježba razvojne packe. Ali su mu zatim ponuðene tako sjajne dnevne politièke izborne teme da je (samo privremeno?) od razvojnih morao odustati. Ne stigne ni on na sve. Uz aferu Žužul, aferu POA, uz sluèaj »vanjska politika bez svog ustavnog sukreatora«, sluèaj »vojni angažman bez vrhovnog zapovjednika«... Pa ni uz ponuðena Vladina »Otvorena vrata« koja ukljuèuju eventualni HDZ-ov vritnjak umirovljenicima (ili obratno). Sve to beziznimno donosi glasove na izborima sadašnjem, a sve vjerojatnije i buduæem predsjedniku Republike. Strategijske razvojne teme takvu ulogu mogu imati samo ako su do kraja radikalno postavljene. A takvo je postavljanje uvijek po definiciji kontroverzno. Dakle, uvijek i riskantno. Zašto bi oèiti buduæi pobjednik riskirao pobjedu riskantnim temama? U nas æe razvojne teme biti ultimativno politièki stavljene na stol samo kad je oèito da nema drugih, atraktivnijih, ili kada se to nikako ne da izbjeæi. To baca zanimljivo svjetlo i na stanje u nekoj mjeri neoèekivanog duela Mesiæ-Sanader u predizbornom dijelu kampanje. Razvojnim kamenom Mesiæ se bacio na Vladu i HNB onda kada u najmanju ruku nije stajao onako dobro kako je želio i oèekivao. Trenutaèno više nema potrebe za uporabu artiljerije, možda i preteške za obje strane. Mesiæa bi sada mogao upropastiti samo »kontranapad«. On sada može mirne duše pustiti Sanadera da vuèe »odluène« poteze jedan za drugim. I da svakim beziznimno gubi, što za sebe, što za Jadranku Kosor. Koju æe izbaciti ne samo iz pozicije polufavorita izbora, nego i iz školske lektire. Jer Vlada je istodobno na vjetrometini proraèunske i postproraèunske rasprave koja dovodi u pitanje i njezinu parlamentarnu veæinu. Prijedlog Proraèuna je takav da se poèinje govoriti o nužnim rebalansima skoro prije nego što je do kraja i predložen. Vlada njime sama gura glavu na panj razvojnih rasprava. Ali na naèin da ne riskira ništa, jer rizik postoji samo kada je tu i moguænost dobitka, a ona opet samo gubi i gubi na rejtingu. Ne možete dobiti kad od razvojnog dobitka nemate ni ideju. Kada vam je jedina ideja da dobijete izbore, tada ne možete dobiti ni njih. Kakvi su prioriteti hrvatskoga razvoja? Osim ulaska u EU i NATO? Njih naše vlade smatraju tako samorazumljivim ciljevima da o njima nikada nisu povele javnu raspravu. Pa im se nametanje ciljeva vraæa negativnijim stavovima graðana u anketama. Osim njih, stalno se iskazuju više ili manje sasvim opæenite želje za kakvim-takvim ekonomskim rastom i daljnjom demokratskom transformacijom. Unutar toga nema nikakvih èvrstih prioriteta. A još manje struèno i demokratski definiranih sredstava da se oni ostvare. Proraèun je mogao biti prigoda za to. To još uvijek (ali sve manje, vjerojatno) može biti i predsjednièka izborna kampanja. Ali kako, kada je u našoj politici muèaljivih prioriteta jedini pravi razvojni prioritet – da vlastitih prioriteta cjelovitoga društvenoga razvoja nemamo? Tako æemo se na koncu možda i razviti. Nevlastito i neprioritetno.
|
AKTUALNO
 |
|||||
