Tko je i kako ugrozio ljudska prava Heleni Puljiz

08.12.2004.

Cijela nacija je uzbuðena: novinarki Heleni Puljiz, koja je, kako kažu, bliska Predsjednièkim dvorima, povrijeðena su ljudska prava, sudeæi prema pisanju mnogih tiskovina. O èemu je rijeè? Trojica djelatnika Protuobavještajne agencije, u sklopu obavljanja svoje djelatnosti, nekoliko su sati u službenim prostorijama razgovarala s gospoðicom Puljiz.
Potom su se oglasili mnogi uglednici, meðu kojima èak i Predsjednik Republike, koji se opravdano zauzima za poštivanje ljudskih prava spomenute osobe vrijedne poštovanja, ne misleæi da je svojim hitrim dekretom o smjeni šefa Protuobavještajne agencije on sam povrijedio neèija ljudska prava, jer je donio dekret bez istrage i konzultacije s premijerom.
Pritom bi se mogle spomenuti i neke eklatantne povrede ljudskih prava u Hrvatskoj, koje prolaze neprimijeæeno (i od Predsjednika osobno i od javnosti), kao što su, primjerice, objavljivanje transkripata iz Ureda Predsjednika, smjenjivanje pola hrvatskog diplomatskog kora u jednom danu (35 veleposlanika i generalnih konzula), bez ikakve priložene argumentacije, ili vrhunskih generala koji su izbaèeni iz vojske zbog vlastita mišljenja, ili one vrijedne Inine službenice, takoðer izbaèene s posla jer je otkrila, kako argumentira, nepravilnosti u svom poduzeæu, itd.
Èini se da je naš predsjednik pristaša parole »Pakao – to su drugi«, što je misao vodilja i praksa nekih naših politièara.
Konkretno, o Heleni Puljiz nisu izneseni podaci, koliko se to može proèitati u tiskovinama, jesu li je službene osobe privele, uhitile ili eventualno maltretirale tijekom ispitivanja, kao i je li odbijala odgovarati na pitanja, na što su je sve prisiljavali i drugo.
Oèigledno je da gospoðici nijedna vlas nije pala s glave. Dapaèe, na televizijskim snimkama može se vidjeti da je mlada djevojka ozarena lica, pa bi se prije moglo zakljuèiti da joj pozornošæu javnosti godi situacija u kojoj se našla.
Ljudska su prava veoma složen pravni institut. Da su Hrvatima iz središnje Bosne, meðu ostalim, povrijeðena ljudska prava u haaškom zatvoru, odakle su nakon šest-sedam godina izašli s oslobaðajuæom presudom, kao i onim našim sunarodnjacima koji su bili optuženi za »atentat« na doministra Jozu Leutara, nema dvojbe.
Ili sluèaj s bivšim Vladinim potpredsjednikom i ministrom vanjskih poslova, da se o jednoj Vesni Balenoviæ i ne govori... Možda je naš predsjednik na sve to intimno reagirao, ali to se u javnosti ne zna.
Posao djelatnika POA-e je samozatajan, iako je važan za svakoga graðanina naše zemlje. Naravno, uvijek su moguæa i prekoraèenja ovlasti pa je funkcionalan civilni nadzor. U svemu tome treba imati mjere. Postavlja se pitanje kako bi djelatnici POA-e mogli obavljati svoju djelatnost a ni s kim ne razgovarati.
Za graðane Hrvatske, uvjeren sam, mnogo su opasniji nevidljivi »špiclovi« akreditiranih djelatnika sustava. Je li pojedinaèni interes, o èemu svakako treba voditi raèuna, primarniji od opæega?
Stara je mudrost da se sasluša i druga strana. Nije poznato je li obavijesni razgovor s Helenom Puljiz bio iniciran i nekim naoko opravdanim podacima i sumnjama, što je razjašnjeno u razgovoru. Stoga, zahtijevati ispriku predsjednika države i premijera doista je sasvim prepotentno, pogotovo kad to govori, vjerojatno prema neèijem nagovoru, mlada, po svemu sudeæi, još nekonzistentna osoba.
Zadatak je tajnih službi zaštititi graðane. Ali kako ih zaštititi ako se ni s kim ne razgovara? Èija bi se prava tako štitila? Ljude ne treba razvrstavati na naše i njihove. Zakoni vrijede podjednako za sve.
Ne zaboravimo staru mudrost: Dobar pastir sve što kaže inom, i sam svojijem potvrðuje èinom.« Bilo bi sjajno kada bi i naš predsjednik imao na umu tu mudru izreku.
Autor je bivši ministar i èlan Predsjedništva BiH (1990.–1993.) iz redova hrvatskoga naroda, opunomoæeni ministar i veleposlanik Republike Hrvatske (1994.–2000.).

Povratak