Istraga do vrha

11.12.2004.

Ako poslovièno oprezni Ivica Raèan kaže da bi Watergate u usporedbi s aferom navodne operativne obrade predsjednika Stjepana Mesiæa bio “luk i voda”, onda je jasno da Hrvatska ima veliki problem. Koji æe teško biti riješen samo odlaskom Joška Podbevšeka s mjesta ravnatelja Protuobavještajne agencije. Ivo Sanader tjednima se pravio da taj špijunski luk nije ni jeo ni mirisao, bahato odbijao razriješiti šefa POA-e tvrdeæi da njegova agencija u sluèaju Helene Puljiz nije prekršila zakon. Štoviše, optužio je Mesiæa da je Podbevšeka razriješio samo zbog osvete zbog kaznenih prijava protiv Željka Bagiæa i Franje Tureka. Koje su podignute naknadno.
U meðuvremenu, afera je prerasla i Helenu Puljiz i Joška Podbevšeka. Saslušavanje novinarke nabujalo je do operativne obrade šefa države. Skandal dovoljan za smjenu državnog vrha. Jasno, uz uvjet da papiri, zajedno s Predsjednikom koji ih drži u rukama - ne lažu. Sanader je tri tjedna bahato odbijao smjenu Podbevšeka. Sada panièno pristaje na sve. Navodno zbog Europske unije, ali zapravo zbog svojeg opstanka. Jer, ako je ovo veæa afera od Watergatea, onda ni Sanader ne može biti žilaviji od Nixona.
U samo par dana odletjela su dvojica nižih operativaca POA-e, Ante Glavan i Mario Frlan. Sad napokon leti i Podbevšek. Ali problem svejedno ostaje. Loše æe biti ako se nakon optužbi da je POA operativno obraðivala Predsjednika države, stane samo na smjeni ravnatelja službe. Istraga mora iæi dalje: tko je dao nalog, tko je za to znao, a nije ništa uèinio, tko snosi zapovjednu odgovornost? I konaèno, ono najteže pitanje: Tko æe ih zamijeniti da se to ne bi ponovilo?

Nezaobilazni Petraè

Iz POA-e se šalju signali kako se ne radi o operativnoj obradi šefa države, nego o ispitivanjima kriminala u Ini, gdje se pojavljuje Hrvoje Petraè u suradnji sa Stjepanom Mesiæem. Ako je to doista tako, a upuæeni tvrde da Mesiæ ima i puno gore papire na temelju kojih tvrdi da je bio obraðivan, tada je jasno da je POA opet prekršila zakon. Naime, u službenoj zabilješci, ovjerenoj i urudžbiranoj, sigurnosne službe ne smiju spominjati šefa države, Vlade ili ministre, a da se o tome ne obavijesti državni vrh. Operativci koji su na temelju neprovjerenih informacija u famoznom spisu utvrdili kako je Mesiæ preko Petraèevih veza u Državnom odvjetništvu želio stopirati istragu protiv Željka Vrbanoviæa i Tomislava Dragièeviæa u Ini, morali su o spoznajama te vrste obavijestiti ravnatelja službe. On bi s tim papirima tada otišao premijeru i Predsjedniku i podastro im dokaze. Tek tada se ide dalje: istraga se nastavlja ili obustavlja.
Ali pritom se postavlja još važnije pitanje: — Koliko je sastavljeno neslužbenih zabilješki, takozvanih non-papera koji su nastali kao rezultat saslušavanja ljudi (navodno njih èetrdeset), kao i praæenja i prisluškivanja (Mesiæ se boji koristiti mobitel)? Gdje su zabilješke s razgovora sa Željkom Bagiæem i Helenom Puljiz koji su više sati ispitivani o predsjedniku Mesiæu, njegovim poslovnim kontaktima i prijateljstvima? Na èije ruke su otišli ti zapisi, tko se služio bilješkama s tih razgovora za koje je doista teško vjerovati da se svode tek na jednu reèenicu u spisu o Petraèu i Ini?
Po veæ ustaljenom i iskušanom obrascu, Hrvatska svjedoèi obavještajnom ratu u koji su ponovno uvuèeni i mediji. Jedni plasiraju dokumente koji optužuju POA-u i Podbevšeka, drugi uzvraæaju podacima o navodnim nepravilnostima Podbevšekovih prethodnika. Mesiæeve optužbe i kritike relativiziraju se informacijama o prljavštinama obavještajnih šefova kojima je on vjerovao. A Helena Puljiz stavlja se u kontekst predizborne kampanje predsjednika Mesiæa, neki kolege èak joj predbacuju da je pristala biti njegova predizborna maskota. Obrasci obavještajnih sukoba uvijek su isti, manje-više isti su i akteri, samo se ovoga puta ratovi vode preblizu državnom vrhu.
Iako je Sanader svojim tvrdoglavim odbijanjem smjene Podbevšeka stao u njegovu zaštitu u sluèaju koji nije mogao dobiti, Mesiæ danas - možda i s podsmijehom - kaže kako ne vjeruje da se Sanader usudio narediti njegovu operativnu obradu. A tko se onda usudio? Komu je Podbevšek bio odaniji, nego Sanaderu? Komu je Podbevšek nosio svoje zabilješke, službene i one druge, ako ne Sanaderu? I na temelju èega je onda Sanader tako odluèno stao u Podbevšekovu zaštitu?

Traže se èvrsti dokazi

Odgovori na ova i slièna pitanja trebali bi razriješiti aferu pred kojom bi se trebao postidjeti èak i Watergate. Smjena nije dovoljna, javnost i politika èekaju uvjerljiva objašnjenja. Èvrste dokaze. Jer, ponovimo, smjena samog ravnatelja nije dovoljna. Zapravo, njome bi Sanader potvrdio da je pogriješio, a obrazloženje smjene može se svesti na prevladani i - sudeæi po zakljuècima Vijeæa za graðanski nadzor i Odbora za nacionalnu sigurnost - zakljuèeni sluèaj Puljiz. A što s praæenjem šefa države?
Hrvatska javnost godinama je strepjela od kaosa u obavještajnim službama, ali od kaosa je gora jedino ovakva kontrola. Bojali smo se da æe se službe oteti kontroli, ali one su oèito pod èvrstom kontrolom. Iz jednog centra moæi.
No, u ovakvoj Hrvatskoj teško je oèekivati nešto bolje od toga. Špijuni su uvijek služili vlasti, jer im je ona garantirala opstanak. Vlast se uvijek služila špijunima u kontroli opozicije, novinara, udruga, javnosti, protivnika svih boja. Savršena je to simbioza koja datira još od komunistièkog režima i omoguæava uzajamno preživljavanje. Tajne službe mogu do neke mjere manipulirati politikom, plasirati lažne informacije, otrgnuti se kontroli, ali sve to opet u interesu neke druge frakcije u vlasti. U pravilu, politika upravlja službama, naroèito kad se na njihovu èelu nalazi tako mlad i neiskusan ravnatelj kao što je Joško Podbevšek. I zato za sve nepravilnosti, a pogotovo za navodnu operativnu obradu šefa države, ne može platiti samo Podbevšek nego onaj tko stoji iza njega.

Kako upravljati ravnateljem

I zbog svega toga teško je zakljuèiti odakle krenuti i reformu službe: od agenata ili od politièara? Od zakona ili podzakonskih akata? Zakone agenti po politièkom nalogu ionako krše, to je zatvoreni krug koji je teško razbiti. U novom zakonu pokušalo se Vijeæem za graðanski nadzor tajnih službi, ali to je doživjelo težak debakl, ostavku Vlatka Cvrtile i podèinjenost Saborskom odboru za nacionalnu sigurnost - pod kontrolom HDZ-a. Da se na mjestu predsjednika države našao netko drugi umjesto Mesiæa, možda netko iz HDZ-a, svi ovi problemi ostali bi zataškani. I jasno, da se Mesiæ nije našao pod operativnom obradom, teško je vjerovati da bi vodio takav ogorèeni rat s premijerom Sanaderom oko saslušanja jedne novinarke.
Dakle, cijeli sustav je zatrovan i u usporedbi s njime, Watergate je doista bio “luk i voda”. Amerika se obraèunala sa svojim obavještajnim skandalom, a mi æemo se tek muèiti s pitanjem o tome kako æe se Mesiæ i Sanader, nakon svega, dogovoriti oko novog ravnatelja POA-e? Tko æe mu vjerovati? Ili, možda bolje reæi, tko æe njime upravljati?

Povratak