Kod nas nitko ne nadzire tajne službe

12.12.2004.

Joško Moriæ, potpredsjednik Demokratskog centra i bliski suradnik Vesne Škare-Ožbolt, godinama je radio na istaknutim mjestima u sigurnosnim službama. Razgovarali smo o posljednjim obavještajnim aferama koje tresu hrvatsku politièku scenu.
• Je li sluèaj Puljiz, zapravo, nešto neoèekivano? Znamo da je povijest odnosa tajnih službi i medija dugotrajna i komplicirana.
- U javnost se dozirano puštaju informacije o sluèaju Puljiz jer se od njega radi politièki problem. Sluèaj ispitivanja novinarke koje su proveli agenti POA-e predstavlja se kao zaštita ljudskih prava i slobode, iako mi se èini da je zaštita tih prava tek u drugom planu. U prvom je planu bilo stvaranje politièkog problema.
• Bi li afera Puljiz prerasla u aferu Podbevšek, ili aferu POA da se ne odigrava uoèi predsjednièke predizborne kampanje?
- Da nema predsjednièkih izbora, sve bi se to tiše i brže riješilo. Meni je tu posebno indikativna èinjenica što se problem pojavio tek mjesec dana nakon što su agenti ispitivali novinarku, a ne odmah poslije njega. Naravno, zanimljivo je kako su ispitivali novinarku koja je pratila Ured Predsjednika.
• Jesu li, po Vašem mišljenju, obavještajci koji su razgovarali s Helenom Puljiz dobro napravili svoj posao?
- Mislim da nisu. Prva je pogreška napravljena što su uopæe ušli u taj razgovor. Osim toga, agenti POA-e nisu radili po pravilima struke i zanata, ali to me ne èudi.
Mi nemamo cjelovit koncept sustava nacionalne sigurnosti pa niti razraðen sistem nadzora njegova rada.
• Kako to mislite, pa postoji Vijeæe za civilni nadzor tajnih službi, Vijeæe nacionalne sigurnosti i saborski odbori?
- Kad je 2000. Raèanova koalicija došla na vlast, voðeni revanšizmom èistili su sve što su naslijedili od prethodne vlasti. Tako su èistili i obavještajnu zajednicu. Ukinuli su Ured za nacionalnu sigurnost i obavještajnu akademiju, a oni su bili temelji za izgradnju profesionalnog sustava nacionalne sigurnosti.
Te bi institucije izgraðivale karijerne obavještajce, neovisne o politièkim promjenama. Istodobno bi se izgradio moderan, uèinkovit i svrhovit naèin nadzora rada tajnih službi.
• Tko danas ima vlast i nadzor nad tajnim službama?
- Danas nitko u Hrvatskoj ne može reæi da ima nadzor nad tajnim službama. Javnosti je poznato da bi u ime vlasti nadzor trebalo obavljati Vijeæe nacionalne sigurnosti u kojem sjede predsjednik Republike, premijer i ministri. Oni površno poznaju metodologiju i naèin rada tajnih službi i to na osnovi podataka koje im daju same tajne službe. U ime parlamenta politièki nadzor treba obavljati Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. U njemu sjede politièari koji nemaju elementarna znanja o radu tajnih službi. Za demokratsko i graðansko društvo nadzor obavlja Vijeæe za civilni nadzor gdje takoðer nema ljudi koji detaljnije poznaju mehanizme i pravila rada tajnih službi.
Njihov je nadzor, stoga, improvizacija, a u aferi POA to se veæ karikaturalno pokazuje. Pozovu ravnatelja POA-e i pitaju ga je li radio protuzakonito, on kaže da nije.
• Što bi trebalo promijeniti?
- Treba napraviti profesionalni sustav nacionalne sigurnosti utemeljen na karijernim obavještajcima. Nadzor službi treba biti struèni mehanizam kojeg æe voditi profesionalci, te služiti kao tehnièki servis politièkim nadzornim tijelima. Tako bi Vijeæe za civilni nadzor, saborski odbor i Vijeæe nacionalne sigurnosti imali instrument koji bi provjeravao rad tajni službi, te zatim donositi politièke odluke.
Ali, kod nas toga nema, nego se o tajnim službama polemizira u medijima. O tome se sukobljavaju najvažniji ljudi u državi, što je nezamislivo u zemljama razvijene demokracije. Oni bi trebali biti struèno obaviješteni o problemu, riješiti ga i tek tada izvijestiti javnost što su uèinili. U Hrvatskoj tajne službe imaju politièku ulogu, a trebale bi biti samo tehnièki, sigurnosni servis vlasti.
• Predsjednik i sam smatra da je bio pod istragom jer je spomenut u istrazi koju je POA provodila nad Inom?
- Takvih je sluèajeva u zemljama veæe demokratske tradicije mnogo više, ali nitko od toga ne pravi problem. Èinjenica da je u jednoj reèenici, u odreðenom kontekstu, spomenut predsjednik Republike, nipošto ne znaèi da je rijeè o problemu koji je tako velik kako ga se predstavlja.
• Problem je, èini se, da se kod nas tajnim službama bave amateri?
- Nije nužno tako. Na operativnoj razini ima ljudi koji se dugo time bave èasno i pošteno. Problema ima na razini menadžera u tajnim službama zato što nije izraðen sustav razvijanja karijernih obavještajaca. Kod nas se menadžeri regrutiraju iz redova dobrih obavještajaca, pa tako izgubimo dobrog obavještajca i dobijemo lošeg menadžera. Ne proizvodi se profesionalne menadžere u sustavu nacionalne sigurnosti, nego se poslije svakih izbora mijenjaju menadžeri u tajnim službama. To je izvan svake pameti.

Dubravko Grakaliæ

Povratak