Umro Joža Vlahoviæ

21.12.2004.

Umro je Joža Vlahoviæ, novinar i urednik, dobitnik nekoliko nagrada i odlikovanja, koji je svojom djelatnošæu obilježio dvije države, ostavši, naravno, kao autor sam obilježen njihovim politièkim specifiènostima i diktatima. Roðen 1930. u Zagrebu, Vlahoviæ je imao prirodan novinarski put poèeo je u listovima za omladinu i djecu (Omladinski borac i Pionir), uslijedili su Novi list, Borba, beogradska Politika i NIN, pa VUS, Vjesnik, Danas, Slobodna Dalmacija...

Najviše æe ostati upamæen kao "okorjeli kronièar" pod tim je naslovom objavio knjigu novinskih kolumni, drugu nakon reportaža "Povijesti s 1000 lica" te glavni urednik i pokretaè Danasa. I kao urednik Danasa i kao komentator, Vlahoviæ je, u zadanim granicama nepovredivog socijalizma i njegovih svetinja, u osamdesetim godinama, kad se veæ nasluæivao njihov kraj, iskušavao i prekoraèivao za "vjernog" novinara krajnje granice kritiènosti koje æe ga sukobiti s Partijom te, nakon nešto više od godinu dana, i ukloniti s glavnourednièkog mjesta u tada jedinom politièkom tjedniku u Hrvatskoj.

Za hrvatsko je novinarstvo najdragocjenije što je Vlahoviæ pripadao malobrojnoj skupini istaknutih novinara koji su u svoj posao unosili osobnu strast, pa je bio prepoznatljiv i po osebujnom stilu, po svome "najme kaj", koje je nekoliko godina bilo jedno od najèitanijih politièkih novinskih štiva u Hrvatskoj. Biti osobnost u socijalistièkom novinarstvu bio je zapravo najveæi grijeh, ali i jedina moguænost da javnosti i novinarstva uopæe bude. U jesen 1991. godine Vlahoviæ postaje ratni reporter te u svoje izvještaje upleæe i sjeæanja iz Drugoga svjetskog rata.

Vlahoviæ je kao koautor uvelike zaslužan i za knjige koje su svojedobo u Hrvatskoj bile bestseleri "7000 dana u Sibiru" Karla Štajnera i "Sibirski led u srcu" Julijusa Baranovskog. Brzojav suæuti obitelji preminulog Jože Vlahoviæa juèer je, izmeðu ostalih, uputio i predsjednik Stjepan Mesiæ.

Povratak