Nisu problem mediji nego zakon

23.12.2004.

Umjesto da daju jasne smjernice, Vijeæe Europe i OESS u svojim preporukama o medijskom praæenju izbornih kampanja samo unose dodatnu zabunu o tome koliki prostor treba davati kandidatima. Venecijanska komisija VE i OESS-a princip jednakosti promatraju na dva naèina. S jedne strane zalažu se za osiguravanje "potpuno jednakog" pristupa i zastupljenosti kandidata u "javnim i privatnim medijima", neovisno o njihovoj zastupljenosti u parlamentu ili potpori biraèkog tijela. S druge, pak, napominju kako se pristup kandidata u medije može osigurati i "razmjerno" potpori biraèkog tijela.

Komparativna analiza

Takav dvostruki princip daje za pravo medijima da odbiju ustupati svoj dragocjeni prostor baš svim kandidatima, njih trinaestero u ovoj predsjednièkoj kampanji, ali i samim kandidatima koji smatraju da su zakinuti u predizbornom predstavljanju. Državno izborno povjerenstvo naèelno je podržalo primjedbe Ðurðe Adlešiæ, Slavena Letice i Mladena Kešera, ali to nièim ne obvezuje privatne medije, poput prozvanih Obiteljskog radija ili Veèernjeg lista.
Dileme neæe rašèistiti ni komparativna analiza medijskog predstavljanja kandidata u europskim zemljama, jer svaka od njih ima svoj model, ponekad razlièit u odnosu na privatne i javne medije. U Francuskoj je, recimo, zajamèeno jednako predstavljanje kandidata u informativnom i ostalim programima. Prije prvog kruga svim kandidatima osigurava se minimalno 15 minuta programa, a dužinu i naèin predstavljanja u medijima odreðuje vijeæe za medije, nakon konzultacija s kandidatima.
U Italiji, pak, javni medij RAI daje svima jednaki prostor, dok ostale televizije nemaju tu obvezu. Ako se taj primjer prenese na Hrvatsku, onda bi HRT kao javni servis bio obvezan - pored svog negodovanja - dati jednaki prostor svima, dok bi RTL i Nova TV toga bili pošteðeni.
Slovenija se zalaže za jednako predstavljanje u privatnim i javnim medijima, ali ipak ostavlja moguænost za odvojeno predstavljanje kandidata èije su stranke zastupljene u parlamentu i kandidata èije ih stranke nemaju. Slièan princip usvojen je i u Slovaèkoj, dok je Rusija uvela zanimljivu novinu: kandidati koji osvoje manje od dva posto glasova moraju platiti besplatni javni medijski prostor koji su dobili prije izbora. Ako na prošlim nisu platili, na iduæim nemaju pravo na besplatno predstavljanje u javnim medijima.

Svi imaju svoj recept

Rumunjska, iduæa èlanica Europske unije, nalaže svim kandidatima da se u roku 48 sati prije raspisivanja izbora prijave za dobivanje medijskog prostora. Odreðeno je da se ne smiju emitirati više od tri emisije dnevno koje ne smiju ukupno trajati više od 120 minuta. Iza 17 sati dopušteno je trajanje emisija od maksimalno pola sata.
Srbija i Crna Gora jasno je podijelila praæenje izbora u javnim i privatnim medijima. Javni medij mora osigurati besplatnu i jednaku medijsku zastupljenost kandidata. Privatni, pak, ako osiguraju besplatan medijski prostor moraju voditi raèuna o jednakom vremenu za predstavljanje svih kandidata. Bosna i Hercegovina prepustila je izbornom povjerenstvu da svojim propisima utvrðuje koliko se vremena dodjeljuje kandidatima, kao i termin, trajanje emitiranja te zemljopisna podruèja pokrivena tim emitiranjem.
Dakle, iz ovog je vidljivo da svaka zemlja ima neki svoj recept za predstavljanje kandidata. Mnoge od njih dopuštaju privatnim medijima da sami kreiraju naèin praæenja i ustupanje svog prostora, dok bi javni mediji koji se, poput HRT-a, dijelom financiraju od pretplate, morali jednako pratiti sve kandidate. Uostalom, mnogi medijski struènjaci kažu kako nije problem u medijima, nego u Izbornom zakonu koji je previše liberalan i odreðuje preniski cenzus za dobivanje kandidature. Zahvaljujuæi tome, èak 13 ljudi uspjelo je skupiti dovoljno potpisa i još jednom, kao i na parlamentarnim izborima, suoèilo medije s velikim problemom. Pritom od velike pomoæi nisu ni preporuke Vijeæa Europe i OESS-a.

Povratak