Bila je to veoma napeta godina...

24.12.2004.

Bila je to veoma napeta godina. Prva godina vladavine novog HDZ-a, u kojoj su krupni pomaci na politièkom planu ustupali mjesto još krupnijim politièkim aferama. Bila je to godina približavanja Europskoj uniji, ali i obraèuna s avetima neriješene prošlosti, od Draže Mihailoviæa, preko Mile Budaka do Poglavnikovih slika usred Zadra. Godina je sa svim aferama i povijesnim zaokretima prohujala tolikom brzinom da æe trebati neko vrijeme da se otrijeznimo i podvuèemo crtu: je li saldo pozitivan ili negativan?

1. GOTOVINE NEMA, PA NEMA...

Nimalo paradoksalno, ovu godinu na izmaku obilježio je dogaðaj - koji se nije dogodio. General Ante Gotovina još uvijek nije uhiæen niti se predao. Ta zlokobna èinjenica pretvara se u sve teži kamen oko nogu hrvatskom napredovanju: bilo prema Europi, bilo prema unutarnjopolitièkoj stabilnosti. Generalove su slike na hrvatskim proèeljima, a njegovo ime u prijeteæim diplomatskim izvještajima. Njegova fotografija privremeno je uklonjena iz zadarske Gradske vijeænice, ali samo premještena odmah do Poglavnikove na sveèanosti zadarskih ustaša. Njegovo ime podebljano je i nekoliko puta podcrtano u svim biltenima Carle del Ponte, a time i u uvjetovanom datumu pregovora o prikljuèenju Hrvatske Europskoj uniji.
Duh ukletog Gotovine koji lebdi nad Hrvatskom pokvario je i najveæi vanjskopolitièki uspjeh Sanaderove Vlade, odreðivanje datuma pregovora s EU za 17. ožujka 2005. godine. Ako se general, milom ili silom, ne pojavi u Haagu, Hrvatska se, po svemu sudeæi, još neko vrijeme neæe pojaviti u Europskoj uniji. Na tom pitanju zainatili su se èak i Amerikanci, što ne sluti na dobro. Na još gore sluti spoznaja da nitko u hrvatskoj vlasti, od Pantovèaka do Markova trga, ne zna uvjerljivo lagati. Zapravo, ne može se reæi da se ne trude lagati o skrovištu Gotovine, o naporima da doðu do njega ili o razbijanju mreže njegovih pomagaèa. Ali laži su prozirne. Još je gore kad vlast pokrene hajku za Gotovininim dvojnikom s plaže u Brelima. Ili kad bivši savjetnik Predsjednika države tvrdi da se on na mjestu Gotovine nikad ne bi predao. Europska unija hrvatski je cilj broj jedan. Ante Gotovina hrvatski je problem broj jedan. Što se dobije oduzimanjem ta dva broja? Nula. Nema prstiæa, nema èokolade. Nema Gotovine. Nema Europske unije?

2. AFERA PULJIZ-POA

Ono što je poèelo kao rutinska pritužba slobodne novinarke protiv agenata Protuobavještajne agencije završilo je kao afera u usporedbi s kojom je èak i Watergate “luk i voda”. Ono što je poèelo kao petosatno maltretiranje novinarke od trojice agenata, završilo je kao operativna obrada šefa države. Pritužba Helene Puljiz tek bi malo uzburkala duhove, izazvala strukovnu solidarnost, donijelo par priopæenja i jedno oporbeno pitanje na saborskom aktualnom satu, da se ugroženim nije osjetio predsjednik Stjepan Mesiæ. Zbog Helene Puljiz nikad ne bi odletio Joško Podbevšek. Upravo zbog Stipe Mesiæa zemlja se našla na rubu najveæega obavještajnog skandala, s nesluæenim posljedicama. Da šef države nije stao u zaštitu novinarke Puljiz, bolje reèeno, iskoristio njezin sluèaj da razbije urotu POA-e i nametne premijeru Sanaderu svoju volju, nekažnjeno bi prošla još jedna manipulacija tajnim službama.
Ovako, zahvaljujuæi Mesiæu, ali i veæini medija koji su “zagrizli” u tu prièu, afera je okonèana smjenom ravnatelja POA-e. I to nakon dvotjedne žestoke svaðe premijera i predsjednika. Sanader je upadao iz greške u grešku: ne samo da nije želio smijeniti Podbevšeka, veæ je dvaput prekršio zakon - otkrio je državnom tajnom zaštiæene podatke iz izvještaja POA-e, a zatim protuzakonito otkrio imena Željka Bagiæa i Franje Tureka protiv kojih je podnesena kaznena prijava. Mesiæ se tjednima naslaðivao aferom koja mu je osigurala drugi mandat, Sanader se koprcao i zacementirao bilo kakve šanse Jadranke Kosor na predsjednièkim izborima. Na kraju, Podbevšek je odletio, Tomislav Karamarko sletio i mnogi sada spremno èekaju novu obavještajnu aferu.

3. “HRISTOS SE RODI!”

Kakav je to poèetak mandata bio! Ivo Sanader, s Vladimirom Šeksom i ostalim ministrima pod rukom, gordo je ušetao na proslavu pravoslavnog Božiæa i pred svima uskliknuo “Hristos se rodi!”. Takva manifestacija novog HDZ-a oèarala je hrvatsku i svjetsku javnost. I poslužila kao idealan uvod u koalicijski sporazum HDZ-a i SDSS-a. Ni polovina mandata nije bila loša. Premijer je opet gordo ušetao u zadarsko zaleðe, prelomio kruh sa srpskim povratnicima i uèvrstio sporazum s Miloradom Pupovcem. Onda je otišao u Jasenovac i ispod Kamenog cvijeta isprièao se svim žrtvama ustaškog terora, da bi na hitnoj noænoj sjednici Vlada donijela odluku da se sruši spomenik Mili Budaku u Svetom Roku. Ni kraj prve godine mandata nije bio loš. Sanader je kao prvi hrvatski premijer otišao u Beograd, a zatim iskljuèio iz stranke Davora Arasa zbog nazoènosti na ustaškoj proslavi u Zadru. Sve civilizacijski biseri. Sve potezi za koje je Sanader pobrao ovacije u Hrvatskoj i Europi. Nema što, bili su to uspjesi za Hrvatsku, ali i za HDZ koji je novi šef nastojao pred Hrvatskom i svijetom oprati od grijeha prošlosti. Možda bi u tome i uspio, da nema Hebranga, Žužula, Podbevšeka i Pupovèevih optužbi za kriminalne radnje u otkupu imovine srpskih povratnika.

4. AFERE: ÈAÈIJA, ŽUŽUL, HEBRANG...

Afere su Sanadera zatrpavale neviðenom brzinom. Èim je formirana Vlada, Jadranka Kosor bila je prisiljena, nakon novinarskog otkriæa, smijeniti svoje pomoænike protiv kojih su podignute kaznene prijave zbog kriminala i zloporabe ovlasti. Nedugo zatim, opet na inzistiranje novinara, Sanader se morao odreæi i Stipe Èaèije, svoga tjelesnog èuvara postavljenog na mjesto pomoænika ministra unutarnjih poslova. Nije bilo dovoljno što se otkrilo da je Èaèija, kao djelatna vojna osoba, bio šef internog osiguranja Ive Sanadera u predizbornoj kampanji. Kao ni to da je taj posao obavljao dok je bio na lažnom bolovanju u MORH-u. Kao ni to da je na zahtjev MORH-a dobio predsjednièku mirovinu kako bi se zaposlio u MUP-u. Presudilo je otkriæe Slobodne Dalmacije da Èaèija godinama nije plaæao alimentaciju za izvanbraènog sina. Sanader je napokon morao stopirati njegovo imenovanje u MUP-u.
Onda su zaredali ispadi Andrije Hebranga, kombinirani i sa sukobom interesa. Ministar zdravstva navodno je posredovao da hrvatske bolnice nabave ureðaje tvrtke “Shimatzu”, koju u Hrvatskoj predstavlja Hebrangov prijatelj. A zatim otišao u Austriju na operaciju prostate, èime je demonstrirao neviðeno povjerenje u domaæe zdravstvo na èijem je èelu.
Godinu je pak završio Miomir Žužul. Najprije neplaæanjem poreza na iznajmljivanje kuæe na Pantovèaku, zatim lobiranjem za “Bechtel”, te na kraju aferom “Imostroj” u kojoj je upadao u protuslovlja i izvukao se jedino zahvaljujuæi proceduralnoj majstoriji Vladimira Šeksa koji je osigurao da Sabor izglasa povjerenje šefu diplomacije. Bez opozicije, možda i bez kvoruma. Sve te i još mnoge druge afere poništile su napore Ive Sanadera da javnosti predstavi novi, reformirani HDZ. Korupcija, sukob interesa, zloporaba tajnih službi, manipulacija parlamentom, bezobzirnost prema javnosti, još uvijek probijaju kroz ulaštenu HDZ-ovu oplatu.

5. KARAVANE U HAAG, KARAVANE IZ HAAGA

“Croatia Airlines” nikad nije bolje poslovao na liniji prema Nizozemskoj. Hrvati su kao na vrpci putovali prema Haagu, a zatim se po istoj toj vrpci vraæali u Zagreb. Najprije se predalo šestero optuženih Hrvata iz BiH, meðu njima najzvuèniji Slobodan Praljak, Milivoj Petkoviæ i Jadranko Prliæ, a slijedila su ih i dva hrvatska generala, Mladen Markaè i Ivan Èermak. Njih dvojica pridružena su Anti Gotovini na zajednièkoj optužnici za Oluju, zapravo optužnici protiv Franje Tuðmana i Gojka Šuška za organizaciju zloèinaèkog pothvata protiv srpskog stanovništva. Dok su BiH Hrvati brzo pušteni, Èermaku i Markaèu sud je najprije odbio puštanje na slobodu do suðenja, unatoè inzistiranju haaškog tužiteljstva, da bi žalbeno vijeæe tek krajem godine preinaèilo odluku. Te predaje sudu bile su dodatni dokaz da Hrvatska suraðuje s Tribunalom, što je u svojim izvještajima priznala i Carla del Ponte. No, pri izricanju pohvala Državnom odvjetništvu na èelu s Mladenom Bajiæem i županijskim sudovima u pripremama za preuzimanje haaških procesa, u grlu kao kost uporno zapinje ime generala Gotovine.

6. IZLAZAK BLAŠKIÆA IZ ZATVORA

Tihomir Blaškiæ osloboðen je tek nakon što je odslužio kaznu. Kriv je za svoje zloèine, ali nevin za zloèine drugih u Lašvanskoj dolini. Kriv je za devet godina zatvora, ali ne i za onih 45 koje su mu natovarene zahvaljujuæi lažnim i nedostatnim dokazima. Blaškiæ je bio žrtveni jarac za puno veæe politièke i vojne zvjerke, pa je zato po oslobaðanju i doèekan kao heroj. Baš kao što Hrvati vole herojima nazivati i druge osuðenike i optuženike za ratne zloèine. Kako god bilo, Blaškiæ nije samo dokazao vlastitu nevinost i pažnju usmjerio prema pravim krivcima za Ahmiæe i druge zloèine u srednjoj Bosni, veæ je postao dokaz pravednosti Haaškog suda. Kao što je u prvostupanjskom postupku 2000. godine zbog dostupnih dokaza Tribunal odrezao drakonsku kaznu, tako je u žalbenom postupku pet puta smanjio kaznu usvojivši novi set dokaza. Bila je to još jedna haaška poruka Gotovini: ako imaš dokaze svoje nevinosti, nevinost æe ti biti dokazana. Ili biblijski: istina æe te osloboditi!

7. DRŽAVNE ODŠTETE
OBITELJIMA  LEVAR I ZEC

Iako ministar Žužul još danas tvrdi kako ne zna je li bilo ratnih zloèina na hrvatskoj strani, zaboravljajuæi pravomoænu presudu rijeèkog suda Mirku Norcu i drugovima, država je u dva navrata otkupila oprost grijeha. Unatoè protivljenju Državnog odvjetništva, ali prije nego što stvar doðe do suda, isplatila je milijun i pol kuna preživjelim èlanovima obitelji Zec èiji su roditelji, Mihajlo i Marija, te sestra Aleksandra, ubijeni 1991. godine u Zagrebu od strane zloglasnih “merèepovaca”. Isplaæeno je i 700 tisuæa kuna Vesni i Leonu Levaru, supruzi i sinu ubijenog haaškog svjedoka Milana kojemu hrvatska država nije pružila zaštitu, unatoè traženju haaškog tužilaštva. Paradoksalno, obitelji Zec i Levar nisu svoje odštete dobili za vrijeme vladavine Raèanove koalicijske vlasti, veæ za vrijeme HDZ-ove, što je Sanader vješto iskoristio za ubiranje još jednog pljeska na meðunarodnoj sceni. Meðutim, ovakvi potezi stvaraju opasne presedane koji, kombinirani sa sve brojnijim sudskim presudama za isplatu odštete, mogu s vremenom državu dovesti do bankrota. No, èista savjest oèito nema cijenu.

8. RUŠENJE BESPRAVNE GRADNJE,
GRADNJA AUTOCESTA

HDZ-ova vlast nastavila je rušiti i graditi tamo gdje je stala ona koalicijska. Gdje je stao miner Božo Kovaèeviæ, nastavila je Marina Matuloviæ Dropuliæ. Ostat æe zapamæeno rušenje vikendice glavnog državnog inspektora Branka Jordaniæa, apartmanskog naselja Tomislava Galiæa, vinskog podruma Ivana Jakovèiæa, vikendica Slovenaca u Istri, te naravno Malog Širokog Brijega na obroncima Medvednice. Ljubo Æesiæ Rojs nakon nekoliko dana javnog cirkusa, vlastoruèno je zatrpao temelje svoje kuæe. Za taj posao država je izdvojila 6,5 milijuna kuna plus 16 milijuna kuna za rad inspekcija, što je dvostruko veæi iznos nego prošle godine.
Gradnja je, pak, išla malo teže. Na pravcu prema Splitu na vrijeme je otvoreno tek 108 umjesto planiranih i najavljenih 177 kilometara autoceste, jer inspektori nisu izdali sigurnosnu dozvolu za lièki dio. Dionica je nakon kadrovskih smjena u HAC-u ipak otvorena u srpnju, ali ne bez naknadnih problema. Poput, primjerice, dizanja poklopaca šahtova koji su èetiri puta lakši od predviðenih. Gradnja autocesta nije mogla ni bez politièke prašine. Nakon što je javnost otkrila da je Vlada na zatvorenoj sjednici odluèila bez natjeèaja dodijeliti amerièkom “Bechtelu” gradnju dionice od Dugopolja do Šestanovca, za znaèajno višu cijenu od domaæih izvoðaèa, od posla se pod pritiskom odustalo. I olako prešlo preko èinjenice da je Miomir Žužul svojedobno bio lobist “Bechtela”.

9. PROŠIRENJE EUROPSKE UNIJE

Milenijski pothvat ujedinjenja Europe je uspio! Jasno, ako izuzmemo onu crnu rupu na Balkanu. Europska unija postala je bogatija za novih deset èlanica, srušen je i zadnji kamenèiæ Berlinskog zida, Zapad je prigrlio Istok, demokracija i pravda su prevladale pred totalitarizmom, bla, bla... Uglavnom, Hrvati zasad mogu tek preko ograde èeznutljivo njušiti blagotvorni roštilj iz Europske unije i zasad blagovati svoj sir i vrhnje. Jer, neæe dugo. Uskoro i oni jure prema odabranom društvu, milenijski pothvat je u punom jeku.

10. BUSHOVA POBJEDA NA IZBORIMA

Cijeli svijet je želio Bushov poraz. Osim Amerikanaca. Engleski tabloidi se s pravom pitaju: “Kako 58 milijuna ljudi može biti tako glupo?”. Uvjerljivije nego prije èetiri godine, George Bush mlaði pobijedio je na predsjednièkim izborima: manje zahvaljujuæi teroristièkoj prijetnji, a više agitaciji vjerskih fundamentalistièkih udruga. Demokratski kandidat John Kerry vodio je bitku na nepoznatom terenu, “iza neprijateljskih linija”: na terorizmu, domovinskoj sigurnosti, manipulaciji strahom.
I Bush ga je lako pobijedio. Svijet tako nastavlja strepiti od novih ratnih pohoda, poput onog iraèkog, strahovati od nove imperijalne sile koja æe svrgavati “neprijateljske” režime, dok æe se amerièki turisti u Europi sve više sakrivati iza kanadskog lista. Novi svjetski poredak, nema što...

Povratak