Pašteta i svete krave

07.01.2005.

To je život, mislim si dok poput guštera guštam u blještavilu sunca koje me zasljepljuje i grije kroz prednje staklo. Jurim autocestom i uživam u statistici. Digitalni termometar pokazuje vanjsku temperaturu. Predivnih je 8 C. Èovjeku je doista malo potrebno za sreæu. Tek je prošlo podne, radni je dan i autocesta je poluprazna. Tek koji manji konvoj teretnjaka i poneki automobil koji je brži. Ne, nisu papci koji voze sporo, ja jurcam jer je to moja dionica, najbolja i najravnija autocesta. Tu jedino nisam ziherašica, tu se drapam. Uvjeti su idealni – ja zadovoljna, magle nema. Cesta je suha, dan je i nitko mi ne smeta. Radio mi je riknuo pa sam veæ duže vrijeme izolirana od ostatka svijeta, ali sam se zato zbližila sa samom sobom, htjela – ne htjela, u tišini osuðena sam na sebe. Tako je to u životu, rekli bi mudriji, a ja da mi ne bude dosadno prièam. Uopæe nije loše. Ako i nekog mimoiðem, mislit æe da imam handsfree. Još sam libero jer smo naštancali hrpu emisija i vraæam se na nastavak zimovanja u Jakobsfeld. Kad je ovako idilièno, èini mi se da ni svakodnevno putovanje Karlovac – Zagreb i natrag, nije tegobno. Poveæao se broj onih koji dijele moje mišljenje pa je i cijena èetvornog metra stana u Karlovcu idiliènija za one koji prodaju. Za nas koji tragamo i kupujemo, nema idile, nema milosti. Ma ne, neæu se vratiti pod majèine skute, ipak sam ja pozagrepèanjena Karlovèanka. U roden kraj se vraæam za blagdane k'o pravi gastarbajter. Zadovoljstvo i sklad automobila, mene, podloge, klimatskih uvjeta, pomutila je kroz prozor izbaèena prazna konzerva. Naravno da se nisam bacila lijevo ili desno, bilo bi to kobno pri brzini svjetlosti, pa sam je jednostavno pregazila svojom moænom makinom i zdrobila. Bujica, raznolikost i bogatstvo psovki ispunili su i impregnirali unutrašnjost automobila. Nekultura, bezobzirnost i primitivizam doista nemaju veze s konjskim snagama i registarskim oznakama. Hej, ne opisujem sebe. Ovaj put, optuženo je šibensko prometalo niže srednje klase. Naravno da sam uz zvuène signale u svijet ispred sebe odaslala i svjetlosne. Zablendala sam mu nekoliko puta, nagazila na gas, pretekla ga i odmaglila. Srednjaci obje ruke skrušeno su se odmarali na volanu. Još imaju blagu upalu mišiæa od razgibavanja prije desetak dana na istoj cesti. Baš me briga, nisam ja prva poèela. Tip je poèeo mahati i pokazivati ono što nema i nisam odoljela. Razbacivala sam se viškom.
    Nismo u stanju ni izabrati, sad opet ispoèetka. Nema veze, bar neæe biti dosadno. I hvala Bogu, u drugom su krugu samo dva kandidata pa televizijski program neæe biti sakaæen predstavljanjima onih o kojima sve znamo i onih o kojima baš ništa ne znamo i ne želimo znati. Gledala sam samo zadnjih sat i pol emisije u nedjelju jer meni su ljudi ispred politike, naime, morala sam uspavati princa. Bago je bio odlièan. I super mu stoji odijelo. Dobri su bili i gosti koji nakon sati sjedenja, vjerujem, nisu osjeæali noge. Žao mi je što je kolegica Munižaba nagazila na paštetu, ali kao što je rekao prof. Šiber, naši se kandidati ponašaju kao svete krave, a ne politièari. O kravama je izgleda razmišljao i dobri kandidat Mikšiæ kad je u jednom od ukljuèenja u njegov izborni stožer dobro raspoloženje prisutnih dokazano izvornim trešnjevaèkim kolom. Èovjek je davno napustio rodni kvart. Kaj mi znamo kak je tada bilo. Vratio se s milijunima u džepu pa valjda on zna najbolje.
    Iako mi ne radi autoradio i ne hvatam lokalne televizije, imam ja svoje ljude u rijeèkoj središnjici. Znam ja što mali rade. Moji ljudi mi kažu da je bilo zabavno, duhovito i nimalo uvredljivo. Bijele udovice, tak' se zove to nešto gdje su Davor Jurkotiæ i Battifiaca na Kanalu Ri parodirali blago u Gospodinu preminuli Hit depo. U njihovu Hit deponiju Battifiaca je bio Hamed jer on mu je ipak slièniji, a Davor je spoznao muškarca u sebi i bio je predivna ja. Stavio je periku, stisnuo usnice da bi bile još manje i stalno se vješao, pentrao i skakao po Batihamedu. I ja sam se smijala kad su mi preprièavali. I onda sam kao dobrodušna, velika kolegica i voditeljica priupitala vidioce je li stavio štogod agruma u poprsje. Nisam se nadala grejpfrutu, ali bar sam limun mali, zeleni zaslužila. Kiselo sam se osmjehnula, a Davoru poruèujem: Nikad od tebe zabavljaè jer se ponašaš kao dokumentarist!

Povratak