 |
|
|
Najteže je, kažu, prièati o sebi. I pisati o prijateljima. A Igor Duvnjak, novinar rijeèkoga Novog lista, utjelovljenje je prijatelja. Kolegijalnost i ljudskost iznad svega. U poslu koji je, priznat æe Igor, gori od droge. Kad se jednom navuèeš na novinarstvo, ostaješ u njemu cijeli život. Pošten pristup poslu, sportašima i kolegama njemu je naèin života. I zato æe prièu o svom novinarskom životu, u kojem je prošao sve novinarske forme, otvoriti - kolegama.
- Ivica Kovaèeviæ, moj prvi šef na TV-u, koji i danas, hvala Bogu, radi u vašem listu; Tonko Kraljæ, moj prvi urednik u Novom listu; Mladen Deliæ, pokojni Ivan Tomiæ, Milan Peroviæ, Ivica Jurišiæ... Sve tu to novinarske i ljudske velièine koje su na neki naèin obilježile moju karijeru i ljubav prema ovom poslu.
Legendarni Ðalma
Uz kolege, sportaši su mu, dakako, najvažniji. Iako su i oni njegovi kolege. Jer, Igor je dugo igrao nogomet, a u juniorima Rijeke je svlaèionicu dijelio s Damirom Desnicom, Rankom Buketom, Maurom Ravniæem, Milošom Hrstiæem, braæom Šestan i Tabar... Poslije je uslijedio lom noge i ovaj je diplomirani pravnik završio, sreæom, u novinarskim vodama. Vremena romantièarskog sporta i danas su duboko u njemu.
- Vrijeme genijalaca i nepopravljivih entuzijasta. Poput Ðalme Markoviæa, mog trenera u Orijentu, koji je megafonom vodio treninge. Nikad više neæe Krimeja imati takvu legendu poput Ðalme. Makar, meni je najdraži trener Ive Šangulin. Obožavao sam Pelea i Maradonu, Dinamo iz vremena kada su harali Europom, a s kojim ovaj današnji Dinamo, koliko god neki pokušavali gurnuti suprotnu tezu, ne može i ne smije stati u istu reèenicu. Zato danas guštam gledati Ronaldinha, koji vraæa duh onog vremena.
Nogomet mu je broj 1. Neki drugi svijet, reæi æe. Ali, u Novom listu postao je najeminentniji kronièar rukometa i vaterpola.
Vjeruj samo sebi
- Sluèajno. Tonko Kraljiæ gurnuo me na bazen, te su godine i rukometaši Zameta ušli u I. ligu. Iako sam radio sve sportove, i nogomet, najdulje sam ostao u rukometu i vaterpolu.
Nasreæu, jer s rukometom je doživio ono što æe pamtiti ispred svega.
- Zlato na SP-u u Portugalu trenutak je karijere. Kakav zanos, sreæa... Znam da novinar mora biti objektivan, ali meni jedan sportaš ruši objektivnost. Ivano Baliæ. Genijalac i èudo od igraèa. I momka. Od stranih, najviše pamtim susret s Nelsonom Piquetom, trostrukim svjetskim prvakom u formuli 1. Poruka za mlaðe kolege. Kojima je uvijek pomagao i koje je uvijek doživljavao svojima...
- Vjerujem samo sebi. Nikako informatorima, koji žele samo manipulaciju. Uživajte u ovom poslu i èuvajte njegov dignitet. Jer, ovo je najljepši posao... | |
