ÈUVAJ SE MEDIJSKE RUKE

12.01.2005.

Gledajuæi s proplanka na medijsku 2004. godinu vidljivo je kako je i ona prožeta brojnim skandalima i aferama što su se odvili posredstvom medija ili su ih mediji inicirali. U Hrvatskoj ništa novo? Tako izgleda. Cijelo desetljeæe prošloga stoljeæa naslovnice "nacionalnih tjednika" bombardirale su hrvatsku javnost s politièko-gospodarskim aferama. Vinovnicima tih skandala naspram truda tog "pogibeljnog novinarstva" u tadašnjem predcivilnom društvu - i kada bi objavljene informacije bile relevantne - u pravilu nije padala ni dlaka s glave. Za vrijeme vladavine koalicije koju je, na poèetku ovoga stoljeæa, predvodio Ivica Raèan, globalno gledajuæi, mediji su i dalje lajali, a karavane su uglavnom prolazile. Meðutim u 2004. godini, izgleda, dogodilo se nešto novo. Medijsko "lajanje" urodilo je plodom.

Hrvatski Watergate

Ukratko: nakon medijskih otkriæa i reakcija javnosti Jadranka Kosor smjenjuje pomoænike protiv kojih su podignute kaznene prijave poradi kriminala i zloporabe ovlasti. Premijer Ivo Sanader se, nadalje, oprašta od svoga bodyguarda Stipe Èaèije, postavljenog na mjesto pomoænika ministra unutarnjih poslova, koji je kao djelatna vojna osoba stajao Sanaderu za leðima kao šef internog osiguranja u predizbornoj kampanji, dok se u MORH-u vodio na (lažnom) bolovanju. Slobodna Dalmacija otkrila je i - što mu je na kraju presudilo - da Èaèija godinama ne plaæa alimentaciju za izvanbraènog sina koji živi u bijedi.
Ministar zdravstva RH Andrija Hebrang našao se u sukobu interesa, na što javnost nije odmahnula rukom. Hebrang je navodno posredovao u opremanju hrvatskih bolnica ureðajima tvrtke "Shimatzu", èiji je hrvatski predstavnik njegov prijatelj. Miomir Žužul ne plaæa porez na iznajmljivanje kuæe na Pantovèaku, interesno lobira za "Bechtel", na kraju ga drma afera "Imostroj". Reakcije javnosti nakon Žužulova medijskog raskrinkavanja ponukali su ga na uzmak kako bi sprijeèio daljnju politièku štetu svojoj stranci i predsjednièkom kandidatu Jadranki Kosor.
U 2004. dogodio se i hrvatski Watergate. Prašina podignuta oko sluèaja nezakonitog ispitivanja slobodne novinarke Helene Puljiz završila je smjenom ravnatelja POA-e Joška Podbevšeka. Vrtlozi afere Puljiz otkrili su i dodatne krugove hrvatskog protuobavještajnog "pakla" - POA nezakonito uhodi novinare, a pod "poveæalom" se našao i bivši predsjednikov savjetnik...
U brojnim aferama koje su mediji istovarili pred prag premijera Sanadera on je ukazao na novi stil ponašanja i novu liniju uvažavanja medija. Naravno premijer nije pred medijima bespogovorno "skidao hlaæe", prvotno je u ispitivanju snaga pokušavao poentirati u skladu s tradicijama hrvatskog politièkog folklora evidentnog za vladavine Franje Tuðmana. Meðutim, kasnije, u igri otvorenih karata Sanaderov odnos prema medijima podignut je na višu demokratsku razinu.
Ako tome pridodamo odnos društva prema raskrinkanim vinovnicima afera što ukazuje na èinjenicu neporecivog sazrijevanja i formiranja javnosti - lako je izvesti i potvrditi tezu kako politika u našem današnjem društvu više nije moguæa bez participacije medija. U kojem su smislu hrvatski mediji nadomjestak za onaj trg u antièkog Grèkoj na kojemu su se graðani okupljali ne bi li diskutirali o odlukama koje treba donijeti? Jesu li mediji u Hrvatskoj doista postali sedma (ili èetvrta) sila?

Ni sila ni vlast

- Bježim i od jednog i od drugog naziva, bježim i od onoga "psi èuvari demokracije" - veli u izjavi za Slobodnu Dalmaciju prof. dr. Stjepan Maloviæ, medijski struènjak i upozorava - Mi medijski poslanici ne trebamo pretendirati da budemo niti sila, niti vlast; dobiva se jedan lažan dojam moæi koja de facto ne postoji. Znamo vrlo dobro kako napis u medijima ipak nije dovoljan, znamo da treba jedna šira društvena klima i razumijevanje, zato je pozitivno što se javnost javlja i budi. Da se javnost ne budi ne bi mi mogli ništa napraviti, mogli bi, kao i prije, pisati bez ikakvog odjeka. Znaèi, meni je važnije da novinari mogu djelovati profesionalno, samostalno i nezavisno, a onda dalje nije više na novinarima nego i na drugim dijelovima javnosti i civilnog društva. Mi nismo ni suci, ni tužitelji, niti policija, mi radimo novinarski posao u kojemu ukazujemo ono što se dogaða, a dalje je na ostalim društvenim instrumentima ukljuèivši onda i državne organe, i ministarstva i tužilaštva da reagiraju…
Dr. sc. Žarko Puhovski, predsjednik HHO-a, smatra kako su mediji u nas s jedne strane izgubili funkciju medija u smislu posredovanja izmeðu informacija i onih koji medije prate, te da su novinari stvorili svijest da oni na neki naèin nameæu teme a ne teme njih.
- U politièkom smislu mediji su i dalje posrednici, oni naprosto prezentiraju jednu verziju politike nasuprot druge koje se meðusobno sukobljavaju preko medija. Radi se o tome da mediji praktièki ništa kod nas nisu otkrili nego su, po potrebi, bili manipulirani: pa su im tajne službe davale neke informacije koje su im odgovarale da izaðu van, pa su stranaèke frakcije davale informacije za koje im je odgovaralo da idu van... To je po mom mišljenju situacija u kojoj se danas nalazimo - smatra prof. Puhovski.
No, je li se sada možda promijenila krv u javnosti pa današnje afere ili medijska otkrivanja mogu ipak poljuljati vlastodršce, ljude u institucijama sistema? Predsjednik HHO-a temelje za takvu atmosferu vidi u premijeru:
- Sada imamo èovjeka koji vodi Hrvatsku, a to je premijer Sanader, kojemu je više stalo do medija negoli ranijim vladarima Hrvatske, a posebice ako se o tomu onda govori i u inozemstvu, to je jedina bitna razlika. Skandala ima isto kao prije, ali sad ih se prihvaæa s time da Sanader uvijek koristi priliku da kaže kako podržava svoje suradnike do neke mjere, a onda kad stvar ide preko neke mjere pokaže pripravnost da ih zamijeni. O prisjeæanju na vremena kada su mediji odigrali svoju ulogu objavivši npr. da predsjednik Tuðman kupuje nacionaliziranu vilu, a njemu to na izborima nimalo nije odmoglo, prof. Puhovski kaže da bi mu to danas odmoglo, jer atmosfera u javnosti je ipak drukèija. Prof. Maloviæ tvrdi kako je javnost formirana i poèinje se razvijati, ali upozorava da to ipak neæe biti jednostavan i lagan proces.

Europska tekovina

- Osjetljivost nove vlasti, a pogotovo premijera na javnu kritiku je daleko izraženije nego što je bilo prije u prijašnjim vlastima, on pokazuje jednu osjetljivost na javnu rijeè i na javnu kritiku i mislim da je to u cijeloj toj prièi pozitivno, bez obzira da li se mi s njim politièki slažemo ili ne. Ali to je jedna od tekovina evropskih demokratskih vrijednosti a mi težimo prema Evropi - smatra Maloviæ.
Thomas Jefferson, treæi predsjednik SAD-a, krajem 18 stoljeæa izjavio je: "Ako bih trebao birati izmeðu vlade bez štampe i zemlje sa štampom bez vlade, odmah bih izabrao ovo drugo!" Naravno, Hrvatska je još uvijek negdje izmeðu. Bez obzira na evidentan napredak u 2004. - ne možemo bez vlade niti bez štampe.

Povratak