Glasanje mrtvaca

14.01.2005.

Kako se osjeæate kao predsjednièka kandidatkinja za koju glasaju mrtvaci – bilo je naše novinarsko pitanje na koje juèer Jadranka Kosor nije htjela odgovoriti, ali jest njezin tjelohranitelj koji je odgurnuo kamermana Nove TV koji je sve to snimao.
    Izborna kraða u prvom krugu na biralištima u BiH poprima sve veæe razmjere i prijeti katastrofom, pa ne èudi niti erupcija nervoze u stožeru HDZ-a. Da se iza brda u dijaspori ne valja miš, nego lavina, svjedoèi i trenutna reakcija Državnog izbornog povjerenstva koje je smijenilo biraèke odbore u Èapljini i Orašju. Za cijeli sluèaj zainteresirao se, nakon kaznene prijave GONG-a, i glavni državni odvjetnik Mladen Bajiæ, pa sasvim sigurno možemo oèekivati da predsjednièki izbori 2005. neæe završiti 16. sijeènja, veæ æemo o njima još dugo slušati i pisati. Ono što takoðer neæe skoro prestati biti intrigantno jest dvojba jesu li na slièan naèin »mrtve duše« i ostali glasali na parlamentarnim izborima 23. studenoga 2003., odnosno jesu li svi dosadašnji izbori u dijaspori bili lažirani u korist HDZ-a? I što uèiniti kako bi se vratilo povjerenje u demokratske institucije i vladavinu prava koji bez poštenih izbora mogu postati ili diktatura ili karikatura?
    Tako su sasvim neoèekivano izbori koji su unaprijed bili proglašeni nezanimljivim, nebitnim i u svojoj konaènici predvidljivim, postali možda i prekretnièki u povijesti hrvatskoga višestranaèja. Baš kao što je za »Watergate« trebalo vremena da od hotela postane politièki razlog za predsjednièku abdikaciju, prvu u enciklopediji USA državotvornosti, tako bi i hrvatski »Votegate« mogao jednog buduæeg dana zakucati na vrata Pantovèaka i Banskih dvora. I upitati njihove stanovnike nije li kucnuo trenutak za prve prijevremene izbore. Jer, pod tepihom se za godina nakupilo previše prašine i smeæe se više nema gdje sakriti, koliko god oni kojih se to ticalo nastoje okrenuti glavu od svega. Tako je i premijer Ivo Sanader juèer odbio komentirati èinjenièno utemeljenu prièu o lažiranju izbora u BiH koje je išlo u korist njegove stranke i predsjednièkog favorita, kao da ga se to nimalo ne tièe. I Nixon je svojedobno ignorirao tvrdnje »Washington Posta« o njegovoj i umiješanosti vlade u špijuniranje demokrata, proglašavajuæi ih podmetanjima i nebulozama novinara, da bi na kraju dolijao.
    Na koncu, buduæi da razljuæena Jadranka Kosor veæ drugi put odbija dati predizborni intervju našem listu, valja se upitati hoæe li i ona svoj »sluèaj« pred graðanima ove zemlje, baš kao Miomir Žužul i Andrija Hebrang, pripisati medijskom linèu? Ili, možda, linèovanje laži, kraða, prijevara, kriminala, nemorala i bešèašæa spada u suštinu opisa novinarskog posla?

Povratak