Pravilnik èvršæi od hrasta

25.01.2005.

Èim se oko javnosti, preko predsjednièkih izbora do pregovora s Europskom unijom, maknulo sa sluèaja Puljiz, proradila je dobro znana i uhodana metoda zaborava. Sporni Pravilnik o naèinu sigurnosnog djelovanja Protuobavještajne agencije (POA), koji je »omoguæio« da se novinarku Helenu Puljiz ispituje bez pisanih tragova, pokazao se èvršæi od stoljetnog slavonskog hrasta. Niti ga tko u politièkom vrhu spominje niti stižu signali da æe se mijenjati.
    Jest da je Hrvatska u usporedbi s mnogim zemljama siromašna ljudskim resursima, ali nije vrag da su »nadležni« toliko zaokupljeni brojnim važnim i bitnim pitanjima da se nitko, eto, ne stiže pozabaviti jednom »sitnicom« kao što je usklaðivanje tog Pravilnika sa zakonima i Ustavom koji hrvatskim graðanima jamèe poštovanje njihovih prava. Nema dvojbe, nije rijeè o »prebukiranosti« obavezama. Jednostavno, hotimièno se oteže s tim »zahvatom« jer se, oèito, traži formula prema kojoj bi se »nešto mijenjalo a da ipak sve ostane po starom ili bar približno isto starom«.
    Drukèiji zakljuèak teško je izvuæi kada i prvi èovjek saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ivan Jarnjak tvrdi da je za promjenu Pravilnika potrebno promijeniti Zakon. To je otprilike isto kao kada bismo rekli da je za promjenu nekog zakona potrebno promijeniti – Ustav! Što je to što tvrdi Jarnjak, dakle da za promjenu pravnog akta nižeg reda treba mijenjati pravni akt višeg reda, nego dimna zavjesa, kupovanje vremena i skretanje s teme.
    Tema je, meðutim, više nego ozbiljna da bismo se mogli zadovoljiti odgovorima koje nudi Jarnjak. Umjesto toga, valjalo bi ga zapitati zašto kao predsjednik nadležnog parlamentarnog tijela nije veæ sam – veæ i u toku kampanje za predsjednièke izbore, zašto ne – pokrenuo inicijativu da se krene u promjenu Pravilnika i nekoga tko doðe u kontakt s POA-om poštedi muka i maltretiranja kroz koje je prošla Helena Puljiz. Nije li Jarnjak, zajedno s ostalim èlanovima Odbora, biran upravo od graðana da zastupa njihove interese?
    No, to ni izdaleka nije sve što je ostalo neriješeno nakon formalnog okonèanja sluèaja Puljiz. Najprije, ceh je jedini platio ravnatelj Agencije Joško Podbevšek, a ostali akteri su se samo zarotirali unutar službe. Ni o kakvim sankcijama još nismo èuli niti jednu rijeè. Novi šef službe Tomislav Karamarko navodno privodi izvještaj kraju, ali su istekli svi rokovi. Drugo, ostalo je upražnjeno mjesto predsjednika Vijeæa za graðanski nadzor sigurnosnih službi. Ni o tome nitko (još) ne razmišlja, kao ni o tome kako bolje uskladiti rad tog Vijeæa sa saborskim Odborom.
    Treæe, i samo to Vijeæe valjalo bi programski i kadrovski »restrukturirati«. Uz ostalo, treba li netko tko je nekada bio vezan uz sigurnosne službe, poput Miroslava Šeparoviæa, biti èlan tijela koje reprezentira »obiène graðane«? Da bi se procijenilo i ocijenilo krše li se prava graðana i rade li službe po zakonu, doista ne treba biti obavještajac ili obavještajni struènjak. Dovoljno je da je elementarno pravno i politièki pismen, da ga vodi zdrav razum te da je predan demokratskim vrijednostima.
    Vrijeme je da se s ovim tvrdim orahom uhvati u koštac i vrh vlasti. Jer, kako æe Ivo Sanader i Stjepan Mesiæ moæi ikoga u EU uvjeriti da zemlja demokratski napreduje ako i dalje postoje »pozitivni pravni propisi« koji ostavljaju prostor za kršenje elementarnih ljudskih prava graðana Hrvatske?

Povratak