Ronèeviæ izmeðu Mesiæa i Sanadera

26.01.2005.

Sama priprema susreta Stjepana Mesiæa i Ive Sanadera ispod je razine dvojice visokih dužnosnika. Naime, sastanak je dogovoren prošlog tjedna nakon Mesiæeva reizbora, a juèer niti iz jednog ureda nisu mogli potvrditi da li æe do današnjeg susreta uopæe doæi ili æe on biti još malo prolongiran. Neozbiljno je to i s jedne i s druge strane. Dok, primjerice, dužnosnici u demokratski razvijenim zemljama danima, tjednima pa i mjesecima unaprijed podastiru kalendar svojih aktivnosti s toènom satnicom, ovdje æe, èini se, novinari opet u zadnji èas biti obaviješteni o vremenu održavanja sastanka, a ne daj Bože da dobiju precizni dnevni red tema predviðenih za razgovor.
    Naravno, nisu u pitanju novinari. Oni bi ionako trebali biti samo posrednici izmeðu politièkih dužnosnika i javnosti, koja pak ima pravo unaprijed znati kada æe se toèno i zašto sastati dva najisturenija vrška hrvatske vlasti (neka se predsjednik Sabora ne uvrijedi). I njegovanje takvih obièaja na neki naèin govori o stabilnosti zemlje i solidnim demokratskim temeljima na kojima poèiva.
    Pa sve i da se ne sastanu danas, Mesiæ i Sanader moraju se uskoro naæi i razmotriti svoju buduæu kohabitaciju. Mesiæ svakako neæe zaobiæi temu koju je naèeo veæ u prvim izjavama nakon ponovnog izbora za predsjednika. Rijeè je o njegovim kritikama izborne kampanje HDZ-a, koju je ocijenio prljavom, u kojima se mogao prepoznati i sam Sanader. S druge strane, premijer koji je poèeo gasiti požar èim su bili poznati rezultati izbora (»U svijetu je uobièajeno da se u kampanjama žestoko napada suparnika«; »Moje iskustvo je da su kampanje u zapadnim demokracijama i žešæe nego u Hrvatskoj«), pokušat æe iz razgovora s predsjednikom saznati koja su to podruèja buduæe pune suradnje, a gdje može oèekivati otpore s Pantovèaka.
    Dakako, kljuène æe teme biti one koje predsjednika države i premijera i ustavno obavezuju na zajednièko djelovanje: obrana, vanjska politika i sigurnosne službe. A upravo su to podruèja koja vuku svoje repove. Sluèaj Puljiz otvorio je brojna pitanja na koja i nakon dva i pol mjeseca još èekamo odgovor. Èeka se i novi ministar vanjskih poslova s kojim predsjednik, iako ne može utjecati na njegov izbor, takoðer mora suraðivati. U meðuvremenu, gomila se broj veleposlanièkih mjesta koja moraju biti popunjena, a jedino što do javnosti stiže jesu glasovi o nesuglasju izmeðu Banskih dvora i Pantovèaka oko nekih imena koja su u diplomatskom bubnju.
    Naposljetku, tu je i najveæa prepreka u odnosima predsjednika države i premijera – ministar obrane Berislav Ronèeviæ. Ronèeviæevo spominjanje »tragikomiènog igrokaza« samo je zadnji meðu brojnim »nesporazumima« vrhovnog zapovjednika oružanih snaga i ministra obrane, koji sada pokušava spasiti situaciju javnom isprikom, ali i inzistiranjem da u igri za »politièku trgovinu« bude i naèelnik Glavnog stožera Josip Luciæ. Trenutno smo u pat-poziciji. Mesiæ za sada ne pokazuje znakove popuštanja, isto kao što ni Sanader nema namjeru žrtvovati još jednog ministra (»Smjena ministra je iskljuèivo u ingerenciji premijera«). U svakom sluèaju, nakon sastanka æemo vidjeti hoæe li se Ronèeviæ uglaviti izmeðu Mesiæa i Sanadera, pa da u nastavku njihovih mandata gledamo »rovovsku borbu u granicama Ustava i zakona« gdje æe doslovno prevladati kohabitacija (suživot), a ne plodna suradnja dvojice dužnosnika.

Povratak