|
|
Arhiva "Iz medija"
marketing ureðuje tiskane medije 05.02.2005.
|
 Jedan od najnagraðivanijih hrvatskih novinara, Denis Latin, nedavno je svojoj kolekciji dodao još jednu nagradu, Zlatnu povelju mira »Linus Pauling«, koju dodjeljuje Meðunarodna liga humanista. Tu je nagradu dobio za »doprinos istini i pravdi kroz dosljedno visokoprofesionalno izvješæivanje domaæe i svjetske javnosti«. No, to je samo jedna u nizu vrijednih nagrada za rad koji je uvijek bio na rubu politièkih zabrana, za otvaranje tema kojih se gotovo nitko nije usudio otvoriti.
nagrade puno znaèe
– Te mi nagrade puno znaèe. Posebno u trenucima kada javnost ide u jednom, a ja u drugom smjeru. Onda mi ovakva nagrada bude velika podrška i pomaže da ne odustanem. Kasnije se to zaboravi, ali u tom trenutku kad je cijela Hrvatska protiv mene, to mi puno znaèi.
Takvih je situacija bilo poprilièno u vašoj karijeri. Sjeæam se »Latinica« u kojima ste na kraju puštali komentare gledatelja. Iako ste ih sigurno filtrirali, moglo se èuti podosta psovki, pa èak i prijetnji...
– Bilo je još i gore.
Jeste li u to vrijeme imali puno neugodnosti u svakodnevnom životu, na ulici...
– Dolazili su mi ljudi u redakciju, prijetili preko porte... Bilo je toga, ne mogu reæi da nije. Ali nije bilo tako strašno. Doduše, klonio sam se situacija koje bi mogle do toga dovesti.
napadi eurofila?
Ima dosta novinara i na HTV-u koji bi vjerojatno rado radili ono što i vi, ali nisu imali hrabrosti. Zbog èega ste vi drukèiji od njih?
– Kod mene je tipièno to da sam uvijek malo ispred vremena. I sada mi se to dogaða. Toèno znam da æe me sad opet svi poèeti napadati. Naime, sada su svi zagovornici bezuvjetnog ulaska u Europsku uniju, a ja nisam. Svi misle da je Europa nešto zabavno, no oni koji poznaju unutarnji ustroj Europe znaju da su razlièita rješenja u razlièitim zemljama, da nije sve isto. Moramo se izboriti za ono što nam najviše odgovara. E sad, to moje preispitivanje naše pozicije ponovo æe biti povod za napade na mene, ovaj put eurofila. Jesam za Europsku uniju, ali onoliko koliko nama treba i na kritièan naèin.
Vaši šefovi, meðutim, odlaze u Vladu dogovoriti kako æe to narodu najbolje objasniti da je EU najbolje od najboljeg. Postoji vjerojatnost da æete na HTV-u dobiti nalog kako treba govoriti o pristupanju Uniji...
– Neæu se toga pridržavati ni sad, kao što ih nisam slušao ni kad sam radio teme o Srbima. I onda su mi govorili: »Smanji to malo, nemoj dovoditi goste iz Srbije« i ne znam što još, ali nisam ih slušao.
pustio bih cecu
Novu TV je nedavno potresao skandal sa skidanjem intervjua s Cecom Ražnatoviæ. Biste li ga vi napravili i pustili?
– Kao novinara ona me uopæe ne zanima. Ali ako su intervju veæ napravili, što je OK s obzirom na to da su komercijalna televizija i da im treba skandal, trebali su ga objaviti. Ja bih ga objavio.
Zapravo ovo što su Petar Vlahov i njegovi šefovi proživljavali sada, otprilike ste vi redovno proživljavali prije nekoliko godina.
– Kod mene je to nekih pet godina bilo gotovo nakon svake druge emisije. Ovisi o kojem vremenu govorimo. Recimo '93. godine i koju godinu kasnije, kad je direktor HRT-a bio Antun Vrdoljak, isto su neke teme bile zabranjene. Da sam se tada bavio abortusima, prezervativima i sliènim stvarima, svi bi poludjeli na to. Kada je Hloverka Novak-Srziæ bila glavna urednica, bila je protiv seksualnih tema, tražila je obiteljske teme. Uvijek su oni htjeli nešto drugo i uvijek je bilo sukoba. Doduše, sad doživljavam veliku satisfakciju jer su me ranije svi pljuvali i govorili mi da sam èetnik, a Hloverka i svi drugi sada su veliki demokrati. Sad je to normalno. A mene su smatrali luðakom.
kritièki ni o èemu
Što mislite o m
osrednji rtl
Kako vam se èini naš RTL?
– Pa osrednji. Zapravo loš. Ma problem je u tome što mi imamo druge kriterije. U vrijeme Jugoslavije naša je televizija bila možda i najbolja na svijetu jer smo sa zapada imali uvijek najbolje serije, a iako smo bili u komunizmu, nismo imali televiziju sovjetskog tipa. Bili smo zlatna sredina i naši su gledatelji naviknuti na visok standard. I kada doðeš s hamburger-emisijama, ne možeš raèunati da možeš dugoroèno pobijediti u toj utrci. »Big Brother« je bio dobra stvar, no to je jedino što je RTL dobro napravio. Što se tièe Nove TV, znam potencijale CME-a èiji program kvalitetom apsolutno ne prolazi u Hrvatskoj. Osim toga, oni nisu ni okupili ljude s kojima bi mogli iæi na rušenje HTV-a. Negativno je, meðutim, što je taj jeftini, komercijalni pristup dotaknuo i HTV. Mi u jednom aspektu trebamo biti komercijalni jer æemo izgubiti gledanost, ali trebamo iæi u pravcu kojim ide, recimo, BBC. Osim toga, imamo problem što više nemamo gdje emitirati naš program, a imamo potencijal da emitiramo na tri programa. Zato Sabor treba iznaæi naèin da dobijemo treæi program. Neka bude i Nova TV i RTL, ali mislim da HTV-u treba treæi program.
Koliko znam, nema slobodnih frekvencija. Uostalom, Sabor vam ga je uzeo, zbog èega bi vam ga sad opet vratio? I kome æe ga uzeti da ga da vama?
– Ipak mislim da mi trebamo imati tri programa. Neka naðu neko rješenje.
Pa imate ovaj HRT Plus koji ide preko satelita i kabela.
– To nije dovoljno jer to nije dostupno svakome.
sve latinove nagrade
– »Zlatno pero« Hrvatskog novinarskog društva (1990)
– »Ivan Šibl«, nagrada HRT-a za izvanredna postignuæa na podruèju televizijskog stvaralaštva (1993)
– »Marija Juriæ Zagorka« HND-a za najbolje ureðenu televizijsku emisiju na temu »Mješoviti brakovi« (1999)
– Veselko Tenžera, nagrada HND-a (2001)
– »Dr. Erhard Busek«, nagrada Medijske organizacije za jugoistoènu Europu (SEEMO), za najboljeg novinara jugoistoène Europe, zaslužnog za promicanje razumijevanja na ovim prostorima, novinarsku toleranciju i promicanje demokratizacije (2002)
– Priznanje Humanitarne mreže Hrvatske za medijsku podršku temama iz podruèja humanitarne djelatnosti (2003)
– Zlatna povelja mira »Linus Pauling« Internacionalne lige humanista, za doprinos istini i pravdi kroz dosljedno visokoprofesionalno izvještavanje domaæe i svjetske javnosti (2005)
novinari – nosaèi mikrofona
Jesu li hrvatski novinari toliko dosadni i ružni da televizijske emisije moraju voditi pjevaèice?
– To s pjevaèicama nije korektno prema novinarskoj profesiji. I to govori o HND-u i tome što oni tamo rade. Svatko može raditi.
Što æe nam onda uopæe novinari?
– Oèito se ide prema ukidanju novinarske profesije – politièari pišu tekstove u novinama – a pjevaèi vode emisije. Novinarskoj profesiji treba vratiti dostojanstvo, to je kljuèno. Novinari bi trebali biti više od politièara, u smislu da ih kontroliraju, savjetuju i usmjeravaju kao glas javnosti. Oni su sada nosaèi mikrofona.
Kako možete vratiti to dostojanstvo? Nitko ne može narediti nekoj privatnoj televiziji da otjera pjevaèicu-voditeljicu.
– Mi na javnoj televiziji možemo u tome pomoæi poveæavanjem standarda. Budemo li to èinili, utjecat æemo i na druge.
I na vašoj javnoj televiziji imate pjevaèice u ulozi voditeljice.
– Nisam ih ja izabrao. | edijskoj sceni u Hrvatskoj?
– Primjetan je pad utjecaja tiskanih medija i to ponajprije zato što su pod velikim utjecajem marketinga. Primjerice, situacija s »Big Brotherom« u kojoj više nema novinarstva veæ televizija diktira kako æe novine pisati. Onda, neki dan u »Jutarnjem listu« Ivo Sanader sam piše tekst. Znaèi, novinari gube funkciju, politika i izdavaèke kuæe polako se spajaju. Više se ni etièka pravila ne krše jer se ne piše kritièki gotovo ni o èemu. Jedina dobra stvar u hrvatskom novinarstvu jest da nema više govora mržnje.
Prolazi li zaista politièka opasnost za medije, a kao najveæa opasnost na scenu stupa opasnost od korporativnog novinarstva?
– Upravo tako. Novinarstvo se poèinje gubiti. Nema pravih novinarskih principa, pravde pod svaku cijenu, istraživanja... samo interesi korporacije u kojoj radiš. Dogovori tvog direktora, ovisno u kojim je odnosima s kojim politièarom, kome je što dužan – sve to odreðuje što æe novinar raditi. Sva neovisnost se gubi.
Imaju li onda pravo ljudi koji o novinarima govore kao o treæerazrednim osobama?
– Ne može se generalizirati, ali taj je trend uoèljiv.
korporacije i oko HND-a
Zašto nema nikoga tko æe na te stvari upozoravati i prokazivati ih? Zbog èega jedni druge štitimo?
– Zato što su korporacije i oko Hrvatskog novinarskog društva i kontroliraju ga. A ovi u HND-u dobivaju plaæu i baš ih briga. Razgovarao sam s kolegama iz zemalja koje su malo ispred nas i èini mi se da æe to tako i ostati – kod njih je ista situacija. Neovisnost se polako gubi pod utjecajem korporacija.
Tko vam je baš drag novinar? Koga cijenite i volite èitati?
– Hm.... (duga pauza)... pa ne mogu se baš nekoga sjetiti. Imao sam svoje favorite, ali oštrica im je nekako otupjela. Gotovo da uopæe nemam potrebu èitati novine. Niti ima nekih dobrih vijesti, niti postoje kritiène kolumne koje te mogu usmjeriti. Sve je nekako jako mršavo i smekšano, zbog krupnokapitalistièkih interesa.
veæa sloboda tv novinara
Po tome ispada da novinari na državnoj televiziji imaju daleko veæu slobodu od onih koji rade na komercijalnim televizijama?
– Mi na HTV-u imamo u svakom sluèaju veæu slobodu. Radio sam i na komercijalnoj televiziji i siguran sam da više neæu nikad. Iz jednostavnog razloga što tamo postoji uprava i marketing koji zapravo diktiraju što æe tko raditi. Kvalitetan program, koji mene zanima, tamo je nemoguæe uraditi.
Nikad više ne biste radili na komercijalnoj televiziji? Zarada je tamo puno veæa.
– Pitanje je kakvi su njima ugovori i koliko æe to sve skupa potrajati. Konkurencija je super stvar i odlièno je što se ona pojavila, iako ja njome nisam zadovoljan. Jednostavno, ona mi ne može pružiti više nego što mi pruža HTV. RTL je vrlo nesretan izbor. Poznajem situaciju u Europi i mentalitet hrvatskoga gledatelja. To je totalni promašaj u izboru televizije, a isto je i s CME-om koji je kupio Novu TV. RTL gledam veæ 20 godina i to mi je jedna od najlošijih televizija u Europi. |
Povratak
|
 |
|
