Novinari špijuni

09.02.2005.

Špijuni su opet namagarèili novinare. Najprije su ih izjednaèili po zvuènosti, pa ispada da su svi pobrojani iste kvalitete, profesionalne i moralne, te da su onda kuæe i listovi za koje rade, njihova povijest i sadašnjost, jedno te isto.
A to naprosto nije toèno. »Feral« nikada neæe biti »Globus«, baš kao što nikada nije bio »Vjesnik« ili »Glasnik«. Franjo Turek u cijeloj prièi, koliko god ga se stavljalo u prvi plan, najmanje je bitan za meritum stvari, jer njegova »prezentacija« ipak, nažalost, »nije špijunska obrada hrvatskog novinarstva«. Nažalost, jer žbirska bratija nema potrebnog znanja i aparata da bi istraživali i mogli reæi po koju suvislu o neèemu što se sada pompozno naziva nacionalnim. Ako tako nešto i postoji od 1990. naovamo, i ne bi se imalo baš èime pohvaliti. Jer, hrvatsko novinarstvo posljednjih je petnaestak godina prošlo sramotnu fazu slizavanja s vlašæu, skrivanja njezinih opasnih mana pod plaštom domoljublja, besramnog trgovanja s pojedinim njezinim frakcijama i »jakim igraèima«. Oni koji su težili suprotnom, bili su tek rijetki izuzeci od pravila.
Ako su Turek i obavještajna svojta u neèemu u pravu, onda je to èinjenica da su se njihovi agenti i njihov milje planski i duboko infiltrirali u hrvatsku medijsku scenu. I to ne od juèer, za njegovog mandata, veæ od samih poèetaka »demokracije« a la Franjo Tuðman. Upravo je Vrhovnik upregnuo tajne službe kako bi osvojio medije pod svaku cijenu, upravo je politièka policija restaurirana kako bi preuzela vlast i vlasništvo u tvrtkama koje nisu izravno bile u državnom portfelju, a koje su utjecale na javno mišljenje. HDZ je bio taj koji je patentirao formulu špijuni plus »unutrašnje zdrave snage« minus sloboda mišljenja jednako cenzura puta diktatura.
I mi, èije su glave bile na panju onda kada je bilo najteže, mi koji znamo kako agenture vole prijetiti i zdravljem djece kada im se prohtije voditi ureðivaèku politiku i preoteti vlasništvo, s neopisivim osjeæajem gaðenja gledamo njihovo uskrsavanje u Hrvatskoj 21. stoljeæa. No gaðenje nije ništa manje niti prema onima koji se danas glamurozno predstavljaju kao »hrvatsko novinarstvo«, trpajuæi sve u isti koš u kojem æe nas od kolektivnog grijeha oprati, gle èuda, Turek nad Turcima - Ivan Jarnjak! Ili, onima koji se sada javno samodenunciraju kao »državni neprijatelji« nekadašnjeg režima i koji za svoje »politièke« dosjee danas optužuju i Raèana i Sanadera. Iako ih oni konzultiraju telefonom »o svim najosjetljivijim politièkim pitanjima«, iako su s njima na »ti Miško«, iako s njima ruèaju, veèeraju i ispijaju butiljke kada god požele, baš kao što za protuuslugu podilaženja i velièanja njihovoga lika i djela kao apanažu dobivaju »ekskluzive«.
No pasaran, špijuni-novinari, ma gdje bili!

Branko MIJIÆ

Povratak