Novinari brane demokraciju

10.02.2005.

Afera Turek nije izdvojeni eksces. Ona je dio ciklièkoga višegodišnjeg uhoðenja, prisluškivanja i praæenja novinara koje provodi najsnažnija državna tajna služba. Ma kako se zvala, ta služba uvijek nastoji dokazati da novinari rade protiv vlasti; a po novom, kako vidimo, i protiv vlastite zemlje. Mete su, bez iznimke, novinari kritièni prema vlasti. Tajna služba nikada ništa nije dokazala, ali pritisci ne prestaju. Valja dakle shvatiti: jedan od najutjecajnijih dijelova državnoga sustava opetovano i protucivilizacijski spreèava novinare da obavještavaju javnost o svemu što ona ima pravo znati. Dakle – tajna služba nastoji onemoguæiti javnost, tu vitalnu funkciju demokracije.
    To je bit 'afere Turek'. Podsjetimo: novinari su najviše prisluškivani devedesetih. Prisluškivao ih je i SZUP i MUP. Odgovorni su mnogi: Reljiæ, Brzoviæ, Peniæ, Jarnjak... Ali i pod Raèanom, i Mesiæem, i Sanaderom, novinare (je) prati(la) nasljednica SZUP-a – POA. Za to je odgovoran Turek. Poslije njega došao je Podbevšek, pa je maltretirana Helena Puljiz. Podbevšeka je, poslije neslavne smjene, naslijedio Karamarko. Odmah je podnio kaznenu prijavu zbog objavljivanja 'Turekove prezentacije'. Èitljiva demonstracija istoga naèina mišljenja – kazni novinara, a ne onoga koji ugrožava demokraciju.
    Tajne službe dakle, neovisno o vlastima i okolnostima, ne prate kriminalce, nego novinare. U tom bi kontekstu trebalo rješavati 'sluèaj Turek'. To neæe biti lako: država nema interesa da se sve do kraja rašèisti, jer su suodgovorne i oporba i vlast. Zato je novinarski ceh ovdje posve sam. Treba se ujediniti oko zajednièkog interesa: braneæi svoje pravo na rad, novinari brane javnost, njezino pravo, njezinu moæ. Uspiju li, bit æe to još jedna pobjeda demokracije nad represijom.

Povratak