Turekova prezentacija

11.02.2005.

Uvijek krivo, uvijek ideološki na isti naèin, uvijek s jasnom željom za manipulacijom i nikada sve karte baciti javnosti na stol! To su tradicionalne metode na koje se u Hrvatskoj tretiraju politièke afere i ta skladnost medija i politièara u tom carstvu demagogije, ali i manipulaciji javnosti doista fascinira! U najnovijoj aferi glede Turekove prezentacije i èinjenice da je u sklopu jedne obavještajne akcije uhoðeno i šestero hrvatskih novinara, ponovno se lukavo bježi od stvarnosti i ponovno se vješto izbjegava locirati krivca za ovu golemu aferu, koja, dakako, ponajprije šteti ovoj jadnoj zemlji. Naime, ako je po zapovjednoj odgovornosti vojni zapovjednik kriv za sve što se dogaða na njegovom prostoru, onda je valjda u miru po zapovjednoj odgovornosti kriv onaj tko još i inicira odreðene akcije. To je u ovom sluèaju pomalo zaboravljeni Ivica Raèan, jer je njegova odgovornost upravo nezaobilazna. Naime, u ovoj aferi se iskristaliziralo da je vlada Ivice Raèana, dakle on i njegov ministar unutarnjih poslova Šime Luèin, formirali unutar MUP-a poseban tim za hvatanje haških bjegunaca i na èelo tog tima stavili ravnatelja policije Ostojiæa. Posve je razvidno da su u tom poslu zaobišli Franju Tureka, šefa POA-e, pa tako ovih dana Ranko Ostojiæ izjavljuje da je Raèan sam izjavio "da je Turekove informacije bacao u koš", i još Ostojiæ dodaje: "Ja sam uzvratio da ne treba informacije veæ Tureka baciti u koš".

Bijeg od odgovornosti
Sve bi to bio obièan simpatièan dijalog na razini amerièkih trilera da Franjo Turek u toj prièi nije šef POA-e, dakle glavne hrvatske obavještajne službe, primarno zadužen upravo za obavještajni i kontraobavještajni rad, dakle lege artis najzaduženiji operativac u zemlji za èuvanje tog segmenta nacionalnih interesa. Država u kojoj se premijer hvali da baca u koš izvješæa svog glavnog obavještajca nije ozbiljna država, a takav premijer pokazuje da uopæe ne razumije svoju funkciju niti kontekst u kojem živi. Ako se unutar MUP-a formira tijelo koje faktièki radi posao tajnih službi, onda vi doduše niste izveli državni udar jer je to legalno, ali ste na sebe preuzeli silnu politièku odgovornost, od koje se, kako vidimo, sada bježi!
Gordan Maliæ u Globusu od 4. veljaèe tvrdi da je Ranko Ostojiæ bio partner "u britansko-hrvatskoj operaciji traženja generala Gotovine, kodnog imena 'Cash' koju je tadašnji premijer Raèan dogovorio s vrhom britanske vlade, izbjegavajuæi da u tu akciju ukljuèi Franju Tureka, kojeg osobno nije podnosio, i Raèan je 'zaboravio' i da ga obavijesti o djelatnostima Ostojiæa i njegove skupine".
Postavlja se pitanje kako je moguæe organizirati obavještajnu akciju u kojoj sudjeluju predstavnici strane obavještajne službe, a da se o tome niti ne izvijesti, a kamoli u nju ukljuèi hrvatska obavještajna služba. Jer, Ranko Ostojiæ je tek ravnatelj "obiène" policije!
I kakvu poruku šaljemo obavještajnim službama drugih zemalja kada im ovako jasno dajemo do znanja da praktièki uopæe "ne koristimo" naše obavještajne službe, jer premijer tvrdi da njihova izvješæa baca u koš, a ravnatelj policije još dodaje da šefa hrvatskih tajnih službi treba baciti u koš!

Varanje na kartama
Do ove afere mislio sam da je Raèanova donacija Piranskog zaljeva vrhunac neodgovornosti kumroveèke škole, no u aferi Turek vidimo da neodgovornost u nacionalnim pitanjima kod nekih ljudi nema kraja! Pozvati strane obavještajce jedne zemlje da nam pomognu u hvatanju jednog hrvatskog generala, dakle ne vidjeti ništa ponižavajuæe u toj ulozi i pritom vjerovati da æe se time kupiti naklonost Londona, i da se na taj ponižavajuæi naèin treba i može uæi i u Europsku uniju, ne razabrati kakve æe sve dalekosežne zakljuèke (i to s pravom) izvuæi o ukupnom stanju jednog državnog vrha jedna od najmoænijih tajnih službi na svijetu, mislim na britansku, to je doista dilentatizam prvog reda. Ono što dodatno iritira jest èinjenica da je cijela afera izašla van prije godinu dana, da su dakle i Raèan i Mesiæ, a onda i Sanader i Mesiæ mogli veæ jednom javnosti i novinarima reæi što je istina.
Jesu li dakle neki hrvatski novinari svjesno ili nesvjesno suraðivali s britanskom obavještajnom službom ili je Frano Turek sve izmislio, pritom prekršio zakon i nepravedno optužio novinare? Bez prave istine teško da možemo naprijed jer moramo sutra znati kada èitamo novine, èitamo li naputke neke strane obavještajne službe ili smo pak u samom srcu hrvatskih obavještajnih službi imali patološkog lažljivca koji je insinuirao, izmišljao i pri tome se služio svim moguæim metodama. Netko, naime, vara na kartama: ili Turek ili neki hrvatski novinari i mi punu istinu moramo doznati, inaèe æe nam biti dopušteno da veæ sutra sumnjamo i sumnjièimo i jedne i druge.

Povratak