Otvara li sluèaj POA »Kutline bilježnice«

11.02.2005.

Radna skupina saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost zapoèet æe u petak nadzor u Protuobavještajnoj agenciji (POA). Povod za to je predstavka prisluškivanih novinara, o kojoj su ta tijela veæ raspravljala. U sljedeæih desetak dana, peteroèlana saborska skupina ispitat æe sve sudionike afere kako bi se utvrdilo što se toèno dogodilo i je li bilo kršenja propisa.
Bez obzira na rezultate koje æe nadzor POA-e donijeti, postaje jasno kako bi se afera prisluškivanja novinara mogla pretvoriti u jedan od najveæih skandala hrvatske politike od 2000. Naime, dokumenti objavljeni u medijima pokazuju kako je ostalo malo sumnje kako je vrlo vjerojatno da su petero novinara, iz nekoliko redakcija, doista prisluškivano i praæeno, te da je o svemu tome izravno informiran i državni vrh. Stoga se otvara pitanje zakonitosti postupanja agenata POA-e, odnosno je li se tajna služba doista ponašala kao »politièka policija«, što tvrde politièki dužnosnici uvuèeni u aferu.
Naime, postaje razvidno da novinari nisu jedini cilj trenutaènih sukoba o POA-i, nego da je to sam državni vrh, kao i važne osobe iz opozicije. Prièa o novinarima koji suraðuju s britanskim agentima, prikazana u »Informaciji o obavještajno-medijskim manipulacijama s ciljem diskreditiranje Hrvatske«, u medijima je veæ isprepletena s nastojanjima bivšeg šefa POA-e Franje Tureka da diskreditira premijera Ivu Sanadera, kao i bivše policijske šefove iz SDP-a, osobito Ranka Ostojiæa.
Razlozi praæenja i nadzora nad novinarima, višestruki su i nisu do kraja razjašnjeni. Franjo Turek naveo je u prezentaciji da je rijeè o utjecaju novinara na suradnju Hrvatske s Haaškim sudom, zbog njihovih kontakata s britanskim obavještajcima. Novinarima su prisluškivani telefoni, praæeni su, zbog toga što su, zapravo, tražili informacije, te ih kasnije objavljivali. Predsjednik Stipe Mesiæ ponovo je potvrdio da je Turekovu prezentaciju vidio u ožujku 2004., ali je rekao kako u njoj nije bilo uoèljivo da se novinari prate, nego samo da se prate inozemni agenti.
Prezentacija navodi pet novinara, od kojih su èetvorica tražili zaštitu Vijeæa tajnih službi, kao žrtve praæenja i prisluškivanja. Nadzor koji provode Vijeæe i saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost vjerojatno æe dati odgovor na pitanje je li to bilo protupropisno protuzakonito.
Ali, na tome afera POA ne može završiti, jer novinari nisu njezini jedini pa ni najvažniji sudionici. Ranko Ostojiæ, bivši ravnatelj policije, dužnosnik SDP-a, bivša glasnogovornica Zinka Bardiæ, te još nekoliko djelatnika MUP-a u istom su dokumentu, predoèenom državnom vrhu, prikazani kao urotnici protiv samog sustava koji su štitili. Informacija o Ostojiæevoj djelatnosti predana je premijeru Sanaderu navodno u sijeènju 2004., a u njoj je Franjo Turek rašèlanio zašto ravnatelja MUP-a smatra protudržavnim elementom.
Poèetkom 2000. Turek je, navodi se u medijima, tadašnjem premijeru Ivici Raèanu dao kompromitirajuæu informaciju o Sanaderu. Rijeè je o podacima iz tzv. Kutline bilježnice, odnosno o blagajnièkom izvješæu o isplatama gotova novca iz sjedišta Globus Holdinga u zagrebaèkoj Ilici. Te su informacije, navodno, na raspolaganju Državnom odvjetništvu dok je dio objavljen. Zanimljivo je da su meðu prisluškivanim novinarima upravo oni koji su raspolagali kopijama »Kutline bilježnice«.
Otvori li se doista sluèaj »Kutline bilježnice« - na što su ciljali i opozicijski lideri kad su pokušali potaknuti istražno povjerenstvo za Sanadera i Žužula u Saboru - hrvatska æe se politièka i medijska scena doista uzdrmati. Taj bi popis mogao otkriti mnoga poznata imena i tvrtke te ljude koji su i danas u politièkom životu, medijima, novinskom nakladništvu i na društvenoj sceni.
Ostane li sve »samo« na novinarima, pokazat æe se više stvari. Prvo, da je predsjednik Mesiæ u pravu kad kaže da su novinari »kolateralna žrtva« u èitavoj aferi. Ivan Jarnjak, šef saborskog Odbora za unutarnju sigurnost, èije izaslanstvo danas poèinje proèešljavati djelovanje POA-e, kaže da je preuranjeno reæi jesu li novinari pravi ili usputni cilj akcija tajne službe.
Takoðer, dokazat æe se da pomalo veæ zaboravljeni sluèaj Helene Puljiz nije bio nikakva pogreška u sustavu rada tajne policije, nego dio tretmana kojem su podvrgnuti. Tajne službe od novinara traže suradnju, ili ih prisluškuju, kako bi imali informacije o stanju u medijima, i to je konstanta njihova djelovanja još od ranih devedesetih.
Proširi li se afera dalje od Ranka Ostojiæa - kojemu ona zacijelo neæe pomoæi kandidira li ga SDP doista za gradonaèelnika Splita - njezin æe kraj biti teško predvidljiv. Turekove optužbe mogle bi dobro potresti hrvatsku politièku scenu, bez obzira na njihovu istinitost.

Povratak