|
|
Arhiva "Iz medija"
KUD SVI TURECI 11.02.2005.
feral
Zato da bi skupinu novinara (Ivicu Ðikiæa iz Ferala, Gordana Maliæa iz Globusa, Željka Peratoviæa iz Vjesnika, te Davora Butkoviæa, Marija Kavaina i Ivanku Tomu iz Jutarnjeg lista) prikazao kao suradnike stranih obavještajnih službi, koji se bave rabotom "opasnom po sigurnost države", to jest "smišljenim, organiziranim i koordiniranim plasiranjem dezinformacija". Turek je takoðer prisluškivao i pratio nekoliko visokih policijskih dužnosnika, diplomata i predstavnika inozemnih organizacija u Hrvatskoj, a sa svojim je otkriæima – u formi tajne prezentacije – upoznao najviše predstavnike vlasti, premijera Ivu Sanadera i predsjednika države Stipu Mesiæa.
Kako smo to saznali?
Tako što je tjednik Nacional, odmah nakon prezentacije u ožujku prošle godine, objavio praktièki èitav sadržaj Turekove "Informacije...", a sve ukazuje na to da je sam Turek vrijedne dokumente, ukrašene peèatom "državne tajne", dostavio spomenutoj redakciji. U Nacionalovu tekstu, potpisanom od Ive Pukaniæa, obilježeni novinari nedvosmisleno se optužuju za "suradnju sa stranim obavještajnim službama", i to na planu "ugrožavanja nacionalne sigurnosti".
Kako su na Turekovu prezentaciju reagirali Mesiæ i Sanader?
Sanader je javno rekao kako prezentacije nikada nije bilo.
Sanader je dakle lagao?
Sanader se ponašao na sebi svojstven i uobièajen naèin.
Kako je reagirao Mesiæ?
Mesiæ je javno potvrdio da je bio nazoèan Turekovoj prezentaciji, ali da tu nije vidio dokaza o prisluškivanju i kršenju zakona, a osim toga, cijela je stvar za njega bila posve beznaèajna, pa nije vidio razloga da se njome bavi. Utoliko, nije poduzeo ništa da se sluèaj istraži i da se odgovorni sankcioniraju.
Mesiæ je dakle muljao?
Mesiæ se ponašao na sebi svojstven i uobièajen naèin.
"Peti ortak"
Zašto ta afera sada, godinu dana po svome izbijanju, ponovo uznemiruje javnost?
Zato što je tjednik Globus objavio sadržaj famozne "Informacije...", uz nekoliko pridruženih faksimila, te potvrdio ono što je ranije pisao tjednik Nacional.
I? Što se potom dogodilo?
Potom je Državno odvjetništvo, nakon prijave iz POA-e, najvjerojatnije inicirane od novoga ravnatelja Tomislava Karamarka, pokrenulo istragu zbog "odavanja državne tajne".
Zašto Državno odvjetništvo nije pokrenulo istu istragu prije godinu dana, kada je "državna tajna" provaljena u tjedniku Nacional?
Zato što je Nacional intonirao svoj èlanak kao da su navodi Protuobavještajne agencije istiniti, tj. da spomenuti novinari jesu umreženi strani agenti i podrivaèi Hrvatske, dok je Globus, na osnovu istog obavještajnog materijala, pisao o teroru tajne policije nad tzv. slobodnim graðanima.
Institut "odavanja državne tajne", prema službenim kriterijima, uzima se dakle u obzir samo ako je diskreditirana tajna policija, a ne i ako su denuncirani slobodni graðani?
Toèno, ali moramo istaknuti da je pritom poštovana procedura, te da nije prekršen ni jedan od važeæih zakona.
Nije li to prodavanje muda pod bubrege?
Nije, to je prodavanje novinara pod špijune.
Kako se u cijelome sluèaju postavilo Vijeæe za nadzor sigurnosnih službi?
Nakon prošlogodišnje pritužbe nekolicine novinara, Vijeæe je ustvrdilo da je, u sluèaju POA-ine "Informacije...", "sve bilo raðeno u skladu sa zakonom".
To smo unaprijed znali, pošto postojeæi zakoni pokrivaju široki asortiman gadosti. Ali zašto Vijeæe (u kojemu, uzgred, ne sjede pravnici, veæ predstavnici "graðana") postoji tek da bi kontroliralo jesu li policijske difamacije usklaðene s pravnom regulativom?
Zato što Vijeæe predstavlja znaèajnu inovaciju u odnosu na razdoblje Tuðmanova policijskog mraka, kada nikakav nadzor nad tajnim službama nije postojao.
Kakva je to inovacija?
Vijeæe funkcionira kao prikriveni dio sustava represije, "peti ortak", nešto kao kolektivni tajni agent, koji osigurava "graðanski" kredibilitet za najgore policijske zloupotrebe. Princip je jednostavan: špiclovi najprljavijim metodama uhode i isljeðuju novinare, okleveæu ih politièkim vlastima kao "državne neprijatelje" i "strane špijune", ali to više nije puki autoritarni èin državne mašinerije protiv slobodnih graðana, pošto je sve legitimirano "graðanskim nadzorom".
Poslušni "graðani"
Zbog èega onda Vijeæe sada najavljuje da æe ponovo uzeti isti sluèaj u razmatranje?
Zato što su sada navodno otkriveni neki novi detalji, na koje u ranijoj istrazi èlanovi Vijeæa nisu bili naišli.
Koji su to novi detalji?
To ne možemo znati, pošto o nalazima ranije istrage èlanovi Vijeæa nisu smjeli javno govoriti. To im je, naime, zabranio Ivan Jarnjak, predsjednik saborskoga Odbora za nacionalnu sigurnost, èovjek koji je u Tuðmanova doba, kao ministar policije, potpisivao stotine naloga za prisluškivanje novinara, opozicijskih politièara i nezavisnih intelektualaca. "Graðani" iz Vijeæa taj su nalog zdušno prihvatili, e da bi "sve bilo po zakonu", pošto se radi o osvjedoèenim legalistima. Mjeseèni honorar za striktno pridržavanje zakona iznosi nekoliko tisuæa kuna.
 | Èemu onda ponovni angažman na istom predmetu?
Vijeæe možda pokušava spasiti zadnje ostatke èasti, a oèito je da se radi i o politièkome migu, pošto se sada i Jarnjak zalaže za nastavak istrage: podtekst, naravno, èini stalan simbolièki asortiman - Gotovina, Europa, Haag, pritisci, odgoda pregovora... Takoðer je dojam da Vijeæe za nadzor sigurnosnih službi bezuspješno pokušava pomiriti svoju "civilnu" dimenziju, koja je nominalna, s državno-lojalnom, koja je faktièna. Da nije rijeè o kolektivnom tijelu radilo bi se o klasiènoj pocijepanoj liènosti. A da je sreæe, takva bi mu bila i sudbina.
Kakva sudbina?
Poderati i baciti u smeæe!
Prostor konstrukcije
Hoæe li se to možda i dogoditi?
Zavisi kako se gleda. Vlatko Cvrtila, recimo, predsjednik Vijeæa u ostavci, vjerojatno odlazi u Ured predsjednika države, na mjesto savjetnika za nacionalnu sigurnost.
No, jesu li novinari bili prisluškivani?
Nisu, njima su samo izlistani telefonski pozivi.
Zar to nije uhoðenje?
Jest, ali je utemeljeno na zakonu. Toènije, na Zakonu o sigurnosnim službama i Pravilniku protuobavještajne agencije, a Franjo Turek u izjavi Jutarnjem listu to precizira ovako: "Izlist telefonskih poziva ne spada u tajno prikupljanje podataka, nego je rijeè o uvidu u baze podataka."
Kakva je, s aspekta nasilja na privatnost, smislena razlika izmeðu prisluškivanja i izlista telefonskih poziva?
Velika. Jer u potonjem sluèaju dovoljno je da okrenete neèiji telefonski broj (ili se pak s nekim susretnete na ulici, a budni objektivi POA-e to zabilježe), pa da vas proglase špijunom, rušiteljem države i sl. Radi se o sretnoj kombinaciji fakata i mašte.
To pruža nesluæene moguænosti prilikom "prezentiranja" vašeg lika i djela?
 | Toèno. Možete se susresti ispred haustora sa susjedovom maloljetnom kæerkom, pitati je kako je tata, pa da vas dežurni špiclov argumentirano proglasi pedofilom. Dokaz? Fotografija je dokaz! Teoretski, moguæe je da okrenete telefonom službenika britanske ambasade, opsujete mu majku antihrvatsku, izrazite svoje duboko gnušanje zbog frke koju dižu oko "sluèaja Gotovina", pa da vas POA u svome službenom dokumentu obilježi kao njegova suradnika. Dokaz? Izlist telefonskih poziva je dokaz!
Nije li o tome, nakon "afere Puljiz", raspravljao i sam državni vrh, te donio zakljuèke da se smjesta krene u reformu obavještajnog sustava, ukljuèujuæi izmjene zakona i pravilnika koji omoguæuju zloupotrebe u tajnim službama?
Jest, ali do danas nije napravljeno apsolutno ništa, osim što Karamarko na važna mjesta dovodi sebi lojalne ljude.
U blatu kletvi
Vratimo se visokoj politici i njezinim niskostima. Zašto je, u sluèaju Turekove obavještajne prezentacije, Sanader tako bezoèno lagao?
Što mu je drugo preostalo kada on uvjerava svijet kako njegova vlada suraðuje s Haaškim sudom i intenzivno traga za odbjeglim Gotovinom, a u svome kabinetu sluša iscrpan izvještaj o tome što se sve postiglo u pogledu opstrukcije rada Haaškoga suda? Što drugo ostaje èovjeku koji je na splitskom mitingu podrške Mirku Norcu prozivao kao nacionalne izdajnike sve koji "kriminaliziraju naše heroje", a sada je te iste "heroje" prisiljen hapsiti? Za èitavo vrijeme svog mandata, on æe se brèkati u vlastitim kletvama kao u živome blatu.
A zašto je Stipe Mesiæ muljao?
Zato što je Franjo Turek lijepo rekao da je "Informaciju o obavještajno-medijskim manipulacijama s ciljem diskreditacije Republike Hrvatske" saèinio po nalogu državnoga vrha. Kada je poèeo s akcijom uhoðenja, Sanader nije bio na vlasti, a sasvim su minimalne šanse da mu je takve naloge mogao davati tadašnji premijer Ivica Raèan.
Mesiæevo muljanje
Je li onda radio po Mesiæevim nalozima?
Turek je radio u dosluhu sa Željkom Bagiæem, koji je navodno prijatelj odbjegloga Hrvoja Petraèa, koji je opet navodno financirao bijeg Ante Gotovine. Nenavodno, Bagiæ je bio na savjetnièkoj funkciji u Uredu predsjednika Mesiæa. Po odlasku s te dužnosti, izjavio je pred televizijskim kamerama kako "Gotovini ne bi savjetovao da se preda".
Moglo bi se dakle zakljuèiti kako se cijela afera ipak zakuhala na Pantovèaku?
Na Pantovèaku se, kada je o kuhanju rijeè, èesto ne biraju jela, a izvjesno je da glavni gost svako malo mijenja ukus i preferencije. Teško je uoèiti kontinuitet, pošto se brzda sve u šesnaest, ali da znade biti bljutavo – znade.
Ipak, Bagiæ i Turek otperjali su za Mesiæeva mandata, a predsjednik je kasnije inicirao i smjenu Joška Podbevšeka, Turekova nasljednika na èelu POA-e?
Da, zbog "afere Puljiz", kada je igrao na sigurno i prikupljao politièke poene uoèi izbora, te zbog jednog POA-inog izvještaja gdje se on osobno denuncira kao pokrovitelj kriminalnih djelatnosti. Kada su se drugi našli na udaru tajne policije i bili dezavuirani u kriminalnom smislu – dakle kao strani špijuni i neprijatelji hrvatske države – Mesiæ nije pokazivao graðansku i demokratsku osjetljivost. Mesiæev argument da je smijenio Tureka zbog skandalozne prezentacije nikako ne može stajati, jer je, prvo, Turek podnio ostavku a nije smijenjen, i drugo, Tureku nikad nitko iz državnoga vrha nije predbacio saèinjavanje "Informacije...".
Kakav æe biti ishod afere?
Formalno gledano, nikakav suvisao ishod ne može uslijediti, jer se sustav pokazuje kao zbir ujedinjenih nevjerodostojnosti. Na djelu je strogo kontrolirani kaos: zakoni i pravilnici koji štite graðane od zloupotreba tajne policije tako što omoguæuju maksimalno nasilje nad njihovom privatnošæu; premijer koji kontinuirano javno laže bez moguænosti da za to snosi ikakve posljedice; predsjednik države koji smjenjuje šefove obavještajnih službi zbog prakse koju im je prešutno odobrio; Vijeæe za graðanski nadzor sigurnosnih službi koje štiti tajnu policiju od stvarnoga graðanskog nadzora; Odbor za nacionalnu sigurnost na èijem je èelu potpisnik stotina naloga za prisluškivanja i uhoðenja u vrijeme Tuðmanova režima; Državno odvjetništvo koje istražuje "otkrivanje državne tajne" kada su ugroženi interesi tajne policije, a ne kada su ugrožene graðanske slobode... Jedini stvarni rezultat skandala je umnožavanje dezinformacija i poticanje kolektivne paranoje. Mediji æe, u skladu s afinitetima, nastaviti s protuobavještajnim radom, tamo gdje je POA stala.
Kolektivna paranoja
 | U kojem smislu?
U smislu što se obilježeni novinari, uglavnom, doista smatraju suradnicima stranih obavještajnih službi i rušiteljima Hrvatske. Lijepi dio tekuæih državnih neuspjeha lako bi mogao otiæi na njihove duše. Zadnji Nacional, recimo, piše ovako: "Sve što je Turek prikazao u prezentaciji predsjedniku i premijeru o sprezi stranih službi i pojedinih novinara u sluèaju Gotovina, bilo je toèno." Autor Ivo Pukaniæ pritom se poziva na "jednog od najviših državnih dužnosnika koji je želio ostati anoniman".
Pa to je èista budalaština!
Ne, to je èisti Nacional!
A što je s kolektivnom paranojom?
Odušak takvog stanja je kad kolumnist Slobodne Dalmacije Josip Joviæ, nakon svega, zakljuèi kako generala Gotovinu ustvari drže agenti britanske tajne službe MI6, ali ga ne žele predati Haagu kako bi sprijeèili Hrvatsku da uðe u Europsku uniju.
Joviæ, Joviæ... Tko je taj Josip Joviæ?
To je onaj lik što je, dok je Sanader urlao na splitskoj Rivi u znak potpore Norcu, obavio intervju s tada odbjeglim generalom, i to, kako je napisao, "u podrumima Dioklecijanove palaèe".
Kako se našao s Norcem u podrumima?
Doveli su mu ga agenti MI6.
Povratak
|
 |
|
