Ne izražavam se nikada u šiframa

16.02.2005.

Ne zbog Borisa Paveliæa, novinara Novoga lista, veæ samo zbog èitatelja kojima su do sada, a tako æe biti i ubuduæe, bili namijenjeni svi moji tekstovi, dužan sam prokomentirati juèerašnje Paveliæevo pismo u kojem »upozorava na izmišljotinu Roberta Valdeca«. Pa idemo redom.
Paveliæ ne opovrgava da me je nazvao i pitao što kanim poduzeti. Opovrgava da me je pitao hoæu li taj dan, bila je to srijeda, kada je u Globusu objavljen sporni tekst, doæi u prostorije HND-a, gdje on i još èetvero kolega, koji prosvjeduju zbog sumnje da su ih obraðivale tajne službe, imaju sastanak. Doista ne znam zašto to opovrgava, no to je istina, kao što je i istina da sam mu rekao kako nemam namjere dolaziti.
Dakle, ponavljam, novinara Borisa Paveliæa zanimalo je samo što kanim poduzeti i namjeravam li tužiti Franju Tureka i doæi na njihov sastanak.
Zanimalo me zašto me to pita – priprema li operativno izvješæe ili se samo naslaðuje objavljenim tekstom u Globusu. Cinièan sam u tom razgovoru bio stoga što su mi bili jasni motivi Paveliæeva poziva i to na temelju njegovih pitanja – nije me pitao što ja mislim o tekstu u Globusu, niti je tražio da se referiram na tvrdnje iz njega, veæ samo što kanim poduzeti.
Na kraju, laž je da sam mu odgovorio kako æu »nekome razbiti p i tri toèkice«. Ja se u takvim šiframa nikada ne izražavam veæ sam puno konkretniji, a ako je tri toèkice iza slova p stavio kao zamjenu za neka slova, onda je jednu toèkicu zaboravio.
Paveliæ je inzistirao i na tome na koga mislim, na što sam mu ironièno odgovorio kako se prvo moram konzultirati. Pitao je gdje i s kim. Na tako glupo pitanje još je dobio i dobar odgovor. I to je sve.

ROBERT VALDEC
slobodni novinar

Povratak