Ima neka tajna veza

17.02.2005.

Imate li tri dolara i raèunalo možete se uvjeriti kako to rade hrvatske tajne službe i èuti, u MP3 formatu, »audiosnimku telefonskih razgovora Gordana Maliæa i agenta MI6 Chrisophera Loomsa na WEB stranicama »Nacionala«!
    Zaista, Protuobavještajna agencija našla je zanimljiv naèin dodatnog sufinanciranja svoje djelatnosti. Javno objavljivanje zapisa nastalih tajnim snimanjem moglo bi se nakon ovog poèetnog koraka još više komercijalizirati, pa valja oèekivati da æe iz svoje prebogate fonoteke Turek, Karamarko and co. izdati nosaè zvuka, recimo, »remake« hita »Bijelog dugmeta« »Ima neka tajna veza«. I da to, osim glazbenih kritièara, ne primijeti nitko: niti predsjednik Republike, niti premijer, niti državni odvjetnik, niti Vijeæe za graðanski nadzor tajnih službi, niti saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Uostalom, postoji li uopæe u Hrvatskoj razlika izmeðu diskografije i državne tajne?
    Specijalni rat obavještajnog podzemlja protiv graðana ove zemlje tako se nesmetano nastavlja, iz epizode u epizodu, iz tjednika u tjednik, iz uvjeravanja u uvjeravanje svih u njega ukljuèenih kako su upravo oni »dobri momci«. Na djelu je »strogo kontrolirani kaos« u kojemu je javnost uvijek žrtva, jer se upiranjem prsta u one »loše« njome manipulira zbog nekog, samo špijunima poznatog »višeg interesa«. I nitko iz državnog vrha, niti jedna osoba ili institucija, nije u stanju stati na kraj toj igri èak niti onda kada se ona javno trži, kada tajni poslovi postaju javnom robom, i to s cijenom. Ako politièarima odgovara da se na ovim prostorima agenti igraju klauna zbog njihovih meðusobnih nadmetanja, ako je policija involvirana u cijelu igru a pravosuðe inertno i nesposobno primijeniti zakone da ne bi povuklo maèka za rep, zašto ne reagira novinarski ceh tražeæi da se stvari hitno do kraja istjeraju na èistac?
    U cijeloj prièi upravo su novinari najprozvaniji i najosramoæeniji, pa bi, logikom stvari, trebali diæi galamu do neba i, ako domaæe nebo ostane gluho, trubiti u sve svjetske eustahijeve trube politièke i profesionalne moæi. Nažalost, ni HND nije ostao èistih ruku od umiješanosti u cijelu rabotu, proglasivši prošle godine slavodobitnikom svoje godišnje nagrade intervju s Antom Gotovinom, koji je novinarstvo jednako toliko koliko su Maliæeva trèanja po telefonskim govornicama i kontakti sa stanovitim Loomsom neobavezna èavrljanja. Oni koji su nevini oklevetani kao »državni neprijatelji« i èije su obitelji patile zbog obavještajne torture prvi bi trebali biti ti koji æe zahtijevati sveobuhvatnu neovisnu istragu na najvišoj razini, a ne delegirati to pravo Ivanu Jarnjaku, koji je ostao zapamæen kao ministar nalogodavac prisluškivanja novinara.
    Ne razluèe li novinari sami meðu sobom popa od boba, ostat æe im na èelu špijunska stigma do groba.

Povratak