Smije li se novinare prisluškivati?

18.02.2005.

Bauk špijuniranja novinara opet kruži Hrvatskom! Sve sile nove Hrvatske ... Naime, u nacionalnoj drami oko Gotovine — koja æe nas stajati mnogo više negoli se to donedavna èinilo — na vidjelo je izišlo da je bivši èelnik POA-e Franjo Turek Mesiæa i Sanadera pokušao uvjeriti kako strani špijuni uoèi važnih politièkih datuma uz pomoæ domaæih novinara organiziraju medijske kampanje s oèitim ciljem kompromitacije hrvatske vlasti pred europskom javnošæu i politièarima ... Ako baš ne "sve sile", a ono dobar broj komentatora smatra da je u svemu tome kljuèni problem Turekovo prisluškivanje novinara!?!
Je li tome tako? Nastavlja li Sanader tuðmanovski odnos prema novinarima? Je li nas Mesiæ svojim angažmanom oko Puljizove sve vukao za nos? Zašto bi inaèe sada šutio? Takoðer: ako je stav Europe da smo prije poèetka pregovora dužni izruèiti Gotovinu posve legitiman; ako je jasno da je Turek trebao pasti baš zato što je, umjesto Gotovine, uhodio novinare ... nije li kao najveæi otvoreni problem preostala baš Mesiæeva i Sanaderova šutnja oko novog ugrožavanja novinarske slobode??? No meni se èini da bi ovdje trebalo biti i te kako oprezan. Ni zato što su i novinari "samo ljudi" ni zato što je Gotovina idealan za medijsku manipulaciju s nesagledivim posljedicama.
Veæ stoga što je realna moæ medija veæ dobrano nadmašila druge pojedinaène oblike politièke moæi. Što onda znaèi da je i zloupotreba medijske slobode opasnija od zloupotrebe raznih špijunskih službi, a osobito od aljkavog obavljanja izvršnih politièkih funkcija. Po tko zna koji put u "prozoru": ako je XX. stoljeæe bilo doba borbe za slobodu medija, XXI. æe biti stoljeæe borbe protiv zloupotrebe te slobode. Rijeèju: daleko od toga da za razliku od ostalih graðana novinari, veæ zbog naravi svoje profesije, ne bi smjeli biti prisluškivani.

Povratak