Zavjera ortografa

22.02.2005.

Profesor i književnik Zoran Feriæ s pravom upozorava da rigidna politizacija jezikoslovlja koja je na djelu može dovesti do postojanja »lijevog« i »desnog« jezika.
    U konaènici možda æe se netko sjetiti ozakoniti i oznanstveniti onaj »centra«, ili pak »istarskog regionalizma«, za koji ionako postoji previše dokaza u prebogatom djelu Francija Blaškoviæa. I koliko god je odluka ministra Dragana Primorca da preporuèi za upotrebu u osnovnim i srednjim školama jedan pravopis a drugi eutanizira, svojim »timingom« izazvala iznenaðenje, ona je sasvim logièna kada se promatra u kontekstu druge HDZ-ove vladavine. A njen glavni postulat najbolje je sažeo sada veæ bivši potpredsjednik Vlade i ministar zdravstva Andrija Hebrang rekavši da u njegovom resoru mogu opstati samo oni kadrovi koji su »sposobni provoditi HDZ-ovu politiku«. Pa kada je tomu tako u grandioznoj medicini, zašto bi siæušna ortografija bila izuzetkom?
    »Hebrangov pouèak« ubrzo je primijenio i ministar policije Mlinariæ, te potom, manje ili više dosljedno, i svi ostali, sve do državnih institucija, poput Hrvatske radio-televizije, u kojima Sanaderovi cenzori i dalje bdiju kako ne bi bio emitiran neki nepoæudni materijal. Uostalom, kada je grmjelo niti premijer nije skrštenih ruku èekao da novine objave tekst o sumnjama u nasilnièku prošlost njegovog mlaðahnog ministra znanosti, obrazovanja i športa, pa zašto bi dotièni sada njega iznevjerio?
    Tako su Primorèevu naizgled nebitnu »preporuku« dobili upravo oni autori koji slove kao »desni«, jer su bliski HDZ-u, ili su pak, poput recenzenta Dalibora Brozoviæa, u stranaèkom životu aktivno sudjelovali, dok je djelo njihovih politièkih neistomišljenika baèeno na lomaèu. Ne radi se samo o moralnoj pobjedi jezikoslovaca »sposobnih provoditi HDZ-ovu politiku«, veæ prije svega o znatnoj materijalnoj koristi. Jer, neæe se milijunima mjeriti samo dobit izdavaèa i autora od prodaje »Školskog pravopisa«, veæ æe se još više nula uknjižiti usklaðivanjem svih ostalih udžbenika s normama koje propisuje službeno blagoslovljeni jezièni ustav! Nije samo domoljubna strjelica pogodila ministrovo srce, jer ta je knjiga otisnuta prije dvije godine do sada èekala na svoje objavljivanje, veæ su i brojèani podatci o profitu govorili kako su po srijedi slatki napitci. Nije niti greškom, a kamo li omaškom, došlo do pogrješke, veæ je raèunica bila èista, baš kao svojedobno i ona »Bechtelova«, »Shimadzuova«...
    Radi se o »zlu brjemenu«, rekao bi professor emeritus Kruno Pranjiæ, »sveuèilišni uèitelj« koji je jezikom i stilom zarazio generacije studenata, otimajuæi se u svojoj stvaralaèkoj radionici bremenu politike i vremenu ideologizacije kulture.
    Neæu ne æu!

Povratak