Umro Mladen Deliæ

23.02.2005.

Preminuo je Mladen Deliæ, èuveni televizijski reporter. Juèer, u 86. godini, nakon duge i teške bolesti zaklopile su se Mladenove oèi. Otišao je zaèetnik suvremenog radijskog i televizijskog žurnalizma, èovjek koji nam je svojim glasom i zanosom, svojim poletom i ushitom život èinio ljepšim i privlaènijim.

Mnogima je zauvijek u sjeæanju ostao Deliæev uzvik nakon uzbudljive završnice kvalifikacijske nogometne utakmice izmeðu selekcija Jugoslavije i Bugarske 22. prosinca 1983. u Splitu. Kad se veæ èinilo da æe bugarska momèad otiæi na Europsko prvenstvo 1984., kad su veæ svi bili uvjereni da æe utakmica završiti neodluèenim, 2:2 ishodom, nenadani Radanoviæev pogodak na izmaku vremenu i 3:2 pobjeda postali su pamtljivi po Mladenovoj reèenici s retorièkim pitanjem: "Pa, ljudi moji, je li to moguæe?"

Uzvik "Ljudi moji, je li to moguæe!" ubrzo je postao reklamni slogan, ali i dio svakodnevna govora. Stariji æe se prisjetiti i olimpijske 1968. godine, kad je u Ciudad de Mexicu splitska plivaèica Ðurða Bjedov osvojila zlatnu olimpijsku medalju na 100 metara prsno. Mladen je o tome poslije zapisao:

"U finalu se Ðuke odlièno držala prateæi najbolje prsaèice svijeta. Poèinje finiš. Uzbuðen sam. Vièem u mikrofon: Ðuke vodi. Ludo! Nevjerojatno! Je li to moguæe? Ðurðice! Zlatna naša Ðuke! Ona ne vjeruje sama sebi. Gleda prema meni. Dižem svoj veliki palac: Prva si Ðuke, olimpijska pobjednica! Nestaje mi daha, ludo sam sretan!" Prvi put televizijski su gledatelji èuli Deliæev glas 28. studenoga 1956. iz Londona, gdje su igrale reprezentacije Engleske i Jugoslavije. Mladen je prenosio za radio, ali tehinèari u Zagrebu ukljuèili su njegov prijenos za radio uz televizijsku sliku.

Prvi put, izravno, s terena, Mladen Deliæ je bio televizijski reporter 12. svibnja 1957. u Zagrebu za vrijeme utakmice Jugoslavije i Italije. Otad nas je oduševljavao sve do umirovljenja 1984. Apsolvirao je pravo, a završio školu za tjelensi odgoj, pa je jedno vrijeme bio nastavnik tjelesnog dogoja i predavaè na Visokoj školi za fizièku kulturu u Zagrebu.

Roðen je u Sinju 15. sijeènja 1919., a bavio se s više sportova. Vježbao je u Sokolu, nogomet igrao u sinjskome Junaku, košarku u zagrebaèkoj Slaviji, a atletiku u HAŠK-u. Bio je i atletski i košarkaški sudac, dužnosnik i podupiratelj sporta, od tenisa do kajaka. Prouèavatelj sportske povijesti i svugdje rado viðen. Zbogom, Mladene!

Povratak