Špijun koji nas ne voli

24.02.2005.

Turek je imao špijuna u »Novom listu«?, pita se najnoviji »Globus« u kojem se pišuæi o »novinskom agentu provokatoru« Gordan Maliæ poziva na navodni dokument »što ga je u rujnu 2001. sastavio ravnatelj tadašnjeg SZUP-a Franjo Turek«. Ako je ta »analiza« uistinu djelo prvog èovjeka tajne policije, onda mu toplo valja preporuèiti kao literaturu kriminalistièke romane, od Georgesa Simenona do Mickeya Spillanea, kako bi se nauèio uvjerljivosti. S druge strane, pokaže li se da se nakon treæesijeèanjske smjene vlasti ništa nije promijenilo, veæ se, dapaèe, još više trošio novac poreznih obveznika kako bi se svim sredstvima špijunirala praktièki cijela jedna redakcija, onda pod hitno i novinari i svi graðani moraju spakirati kovèege i pobjeæi iz ovog Žbirolanda.
    Od tih bljuvotina znatno je zanimljiviji motiv da se baš sada, dok traje istraga oko zlouporaba POA-e, javnosti izravno sugerira kako je praktièki cjelokupno vodstvo »Novog lista« »ugrožavalo unutrašnju stabilnost zemlje« i »njen meðunarodni položaj«! I sve to u suradnji s dvojicom veleposlanika, ni manje ni više, Srbije i Crne Gore te BiH. U taj komplot ova je redakcija po Tureku, ili Maliæu, ušla kako bi destabilizirala Raèanovu Vladu u interesu »desnièarskog obavještajnog podzemlja«! Koliko god to suludo zvuèalo i najveæem naivèini, meštri programiranog kaosa svoj su cilj, pljuckanja po vjerodostojnosti i dosljednosti novine koja je mraènih devedesetih bila meðu malobrojnima koji su branili èast hrvatskog novinarstva, postigli.
    Da tvorac takvih besmislica nema nikakvih plemenitih namjera, ni viška pameti, svjedoèi niz oèitih faktografskih pogrešaka koje je bilo lako provjeriti. Tako se navodi da je Tureku u njegovom izvješæu od 13. listopada 2003. krtica dojavila kako je »serija senzacionalistièkih napisa o »sluèaju Gotovina« dijelom rezultat odnosa unutar redakcije kojima novi glavi urednik želi postiæi svoju što veæu afirmaciju« te »ukazuje na èinjenice kojima POA od ranije raspolaže a prema kojima je Denis Romac blizak pojedincima iz obavještajnog podzemlja desne orijentacije«. I priglupi agent lako je iz impressuma novine mogao utvrditi da Denis Romac tada nije bio glavni urednik veæ je to postao znatno kasnije, u lipnju 2004. No to je manje bitno, kao što je nevažno što spomenuti ne poznaje Reljiæa i Rebiæa s kojima je »kolaborirao«. Autor teksta oèigledno zna i više nego što je napisao kada u nadnaslovu tvrdi da se radi o »novinarskom agentu provokatoru«. No nije jasno zašto onda u naslovu s upitnikom tvrdi da je Turek IMAO špijuna u »Novom listu«? Da možda nije umro, nestao, otputovao ili prešao u neku drugu redakciju? Takoðer, nekorektno je nespomenuti da je ambasadorski »agent« Zlatko Dizdareviæ inaèe stalni kolumnist ovoga lista.
    No ti detalji ne zamagljuju šokantnu èinjenicu da je uistinu cijeli »Novi list«, možda i svi stalni i honorarni suradnici, bili svo ovo vrijeme pod paskom politièke policije! Izmeðu idiotskih zakljuèaka razvidno da je netko do èinjenica koje se navode mogao doæi ne samo »insiderskim« radom veæ sveobuhvatnim sistematskim prisluškivanjem, uhoðenjem i denunciranjem. Bivši premijer Ivica Raèan navodno je Turekove izvještaje bacao u koš, jer mu nisu koristili iako je iz njih mogao saznati kakvu guju nosi u njedrima i otkriti ono što špijunima koji nas prate nije pošlo za rukom: motiv za takvu rabotu. Ta njegova indiferentnost ne amnestira ga od odgovornosti za ono što se zbivalo za njegovog mandata, baš kao što je jasno da, pokaže li se materijal autentiènim, Hrvatsko novinarsko društvo mora cijeli problem internacionalizirati želi li jednom za svagda prekinuti s praksom dostojnom Staljinovog doba.
    Kada nam veæ u lovu na Gotovinu odnedavno pomažu francuski obavještajci, kad su veæ tu, što nam ne bi, o istom trošku, rekli i koji su to špijuni koji nas nikada nisu voljeli.

Povratak