|
|
Arhiva "Iz medija"
Majstor èinjenica i emocija 24.02.2005.
|
 U sportu sve utakmice završavaju. Tako je završila i životna utakmica èovjeka posve posveæenog sportu – Mladena Deliæa. Roðen 15. sijeènja 1919. u Sinju, bio je kao veæina tadašnjih mladih ljudi, poèevši od Sokola preko nogometa, atletike i košarke, posveæen sportu. To je upotpunio i 40-godišnjim izvještavanjem o sportskim dogaðajima od Zagreba, Hrvatske do 36 zemalja svijeta. Pri tome se okušao kao pisani i radijski novinar, ali je popularnost stekao televizijskim izvještavanjem. Nakon kraæeg pisanja postao je 1950. radio reporter, a 1965. prelazi konaèno na televiziju, na kojoj je do 1975. urednik, a dalje komentator, sve do odlaska u mirovinu 1984. godine.
U tom razdoblju obavio je dva pionirska zadatka: 26. studenoga 1956. bio je radio reporter s nogometne utakmice Engleska – Jugoslavija u Londonu kad su ga – neobaviještenog – ukopèali u televizijski prijenos iz Londona, pa su tako gledatelji imali priliku uvjeriti se u toènost Deliæevog reportiranja. Godinu dana kasnije, 18. svibnja 1957. godine obavio je i prvi pravi televizijski prijenos s utakmice Jugoslavija – Italija u Zagrebu.
No, to su samo datumi. Ono što je Deliæeva nezaobilazna zasluga je stvaranje vlastitog stila koji se proširio na mlaðe generacije i koji se još danas èvrsto osjeæa. Bilo je to reportiranje osnovano na podacima o zbivanjima i akterima tih zbivanja, s emotivnim praæenjem kada su dogaðaji to zahtijevali. Tako je postao slavan s onim: »Je li to moguæe?« kod Radmanoviæevog pogotka u zadnjim trenucima kvalifikacijske utakmice za nogometno prvenstvo Europe 10. studenoga 1980. u Splitu izmeðu Jugoslavije i Bugarske.
Taj usklik postao je tada zaštitni znak Mladena Deliæa, iako ga je on prvi put zapravo izustio 15 godina ranije na Olimpijskim igrama u Ciudad de Mexicu prigodom finalne utakmice na 100 metara prsno za plivaèice. Pri kraju utrke Mladen povišava komentar veæ vièuæi u mikrofon u svom tipiènom stilu: »Ðuke vodi! Ludo! Nevjerojatno! Je li to moguæe? Ðurðice! Zlatna naša Ðuke!«
No, kao što je tada taj iznimni dogaðaj pratilo samo još dvoje novinara, tako je on, zbog toga što se dogodio u takozvanom »malom sportu« pao u zaborav, a »veliki« nogomet ga je uzdigao.
Taj emotivni Mladen Deliæ samo je dio onoga što je on napravio u sportu – zagrebaèkom, hrvatskom i tada jugoslavenskom. Bez njegovog statistièkog, povijesnog rada, s kojim je stekao ugled i u inozemstvu, njegovih atletskih, nogometnih i uopæe sportskih almanaha i priloga ne bi se mogla danas rekonstruirati povijest sporta upravo u trenucima kada se poèeo naglo i burno razvijati. Kad god je trebalo, Mladen Deliæ je bio nezaobilazni izvor vrijednih i toènih podataka.
Uz sve to bio je neko vrijeme i struèni tajnik Fiskulturnog saveza Hrvatske i važni èimbenik pri organizaciji velikih svjetskih sportskih priredbi u Zagrebu. Dobio sve najveæe tadašnje nagrade sportskih i novinarskih organizacija.
Vrijeme sprovoda Mladena Deliæa bit æe objavljeno naknadno.
Žarko SUSIÆ |
Povratak
|
 |
|
|
|
