Ambicije nakladnika i prostor postoje, tržište možda

02.03.2005.

Hrvatska medijska, posebno novinska scena, posljednjih je tjedana iznimno dinamièna. Od srijede 2. ožujka na kioscima novi je dnevni list 24 sata, uskoro æe, od 14. ožujka, redizajnirani Vjesnik izlaziti na novom formatu, oèekuje se skori završetak privatizacije Slobodne Dalmacije, koncepcijske i organizacijske promjene zbivaju se i u Jutarnjem listu, poslovni Dnevnik mijenja vlasnika, a spominje se i pokretanje novih tjednih izdanja.
Poslovna su oèekivanja nakladnika, naravno, velika. Èinjenica je da u Hrvatskoj doista postoji prostor za nove novine, drukèije profilirane od postojeæih, ili pak za jasnije profiliranje postojeæih. Istodobno je u Hrvatskoj (ali i svijetu) broj prodanih primjeraka novina u padu. U Hrvatskoj su novine razmjerno skupe (tko kupuje jedne dnevne novine svaki dan, na njih troši u prosjeku 180 kuna na mjesec).
Nitko nema precizne podatke o broju prodanih primjeraka dnevnih novina, a procjenjuje se da se on kreæe izmeðu 350.000 i 400.000 na dan. Dakle, dnevno kupljene novine èita nešto više od milijun ljudi, što znaèi da postoji velik tržišni potencijal.
Prof. dr. Stjepan Maloviæ s Fakulteta politièkih znanosti smatra da je velika nevolja prošlih godina bila uniformiranost dnevnih novina. Najveæu štetu uèinila je tabloidizacija i gubljenje identiteta pojedinih novina, a nisu se pratili svjetski trendovi pa je besplatni magazin, kakav je News, tek nedavno pokrenut.
Nekoliko je vanjskih uzroka globalnog pada naklada novina koje se prodaju. Prije svega, u svijetu se zbila, kako piše glavni urednik Le Monde diplomatiquea Ignacio Ramonet, »razorna ofenziva besplatnih novina«. Na primjer, u Francuskoj se u najveæem broju primjeraka od svih novina, oko dva milijuna, distribuira 20 Minutes, a Métro je treæi s 1,6 milijuna. Vanjski uzrok pada je i sveprisutni i sverašireni Internet.
Ramonet navodi da 79 posto svjetskih novina ima svoja internetska izdanja. Rezultat toga je da mnogi, posebno mlaði, novine èitaju ali ih ne kupuju. Mladi se sve više okreæu Internetu i internetskim izdanjima novina (koja je teško unovèiti), a stari pak nemaju novca za kupnju novina.
Hrvatska posebnost posljednjih godina, koja je donekle utjecala na pad naklade, jesu i novine u kafiæima. Za cijenu jedne kave èitatelj može proèitati nekoliko dnevnih novina.
U svijetu vlada i trend smanjivanja formata. Britanski Times i Independent prošle su godine smanjili format. 24 sata bit æe na vrlo malom, za Hrvatsku dosad neuobièajenom formatu. Tom se trendu zasad odupire ljubljansko Delo, koje je unatoè veliku formatu najtiražniji dnevni list u Sloveniji. U Njemaèkoj je èak i dnevni traè-list Bild na velikom formatu. No pitanje je koliko æe dugo takav ostati zbog zahtjeva tržišta, odnosno èitatelja koji novine žele listati u javnom gradskom prijevozu.
Ramonet navodi da je u posljednjih pet godina u Njemaèkoj prodaja novina pala 7,7 posto, u Danskoj 9,5 posto, a u Austriji èak 9,9 posto. Unutar Europske unije broj prodanih primjeraka dnevnih novina posljednjih se godina smanjio za milijun na dan.
Kriza se osjeæa i u Sjedinjenim Amerièkim Državama, gdje je od 2000. do 2004. ukinuto više od 2000 radnih mjesta u pisanom novinarstvu, što je smanjenje za èetiri posto. Èak i Japanci, tradicionalno najmarljiviji kupci dnevnih novina (uz Skandinavce), kupuju manje - 2,2 posto u posljednjih pet godina.
U Hrvatskoj, dakle, postoje velike ambicije nakladnika, postoji i medijski prostor, jedino je pitanje postoji li i tržište za nove novine (dnevne, tjedne...). Ne radi se samo o kupovnoj moæi stanovništva, nego je pitanje može li tržište oglasa zadovoljiti sve veæe potrebe nakladnika za oglasima. Jasno, pitanje je i ima li dovoljno dobrih novinara i urednika, a u odgovoru na to pitanje krije se velik dio odgovora na pitanje o unutarnjim uzrocima krize medija.

Povratak