Apsurdna "vlada RSK"

05.03.2005.

O trenutaènoj poziciji Hrvatske uoèi 17. ožujka, najavljenog datuma poèetka pregovora s EU-om o hrvatskom èlanstvu, razgovarali smo s voditeljem Misije OESS-a Peterom Semnebyjem prigodom otvaranja novog OESS-ova Ureda u Splitu.
Je li za Hrvatsku 17. ožujka 2005. g. izgubljena prilika ili držite da je to još uvijek održiv datum poèetka pregovora o ulasku Hrvatske u EU?
— Ne bih htio nagaðati što æe se dogoditi. Potpuna suradnja s Haaškim sudom je kljuèni uvjet.
Koliko je uistinu odbjegli general Ante Gotovina glavna prepreka za pristupne pregovore, a koliko tek alibi za novo prolongiranje hrvatskog prikljuèenja Uniji?
— Uopæe se ne radi o zadržavanju Hrvatske na putu u EU pod svaku cijenu. Ako postoji zadovoljavajuæe rješenje kad je u pitanju potpuna suradnja s Haagom, do pregovora æe doæi.

Euroskepticizam je razumljiv

Pitanje je što se podrazumijeva pod "potpunom suradnjom"?
— Svaka odluka bit æe zasnovana na vrlo èvrstim dokazima, ali su i oni podložni interpretiranju. Sluèaj bi bio riješen da general pokuca na vrata Tribunala i to bi neupitno znaèilo poèetak pregovora. Ako se on ne pojavi u Haagu, tada bi teret dokaza bio na hrvatskoj Vladi."
Uvjetovanje poèetka pregovora izruèenjem generala Gotovine, u Hrvatskoj pojaèava euroskepticizam, pa ankete govore da je tek 47 posto graðana za ulazak u EU. Kako to komentirate?
— Ne prihvaæam tezu da je iskljuèivo pitanje Gotovine razlog opadanja želje za ulaskom u EU. To je prirodni tijek stvari koji smo zabilježili i u drugim zemljama kandidatima, gdje je nakon poèetne euforije, raspoloženje spram EU-a palo, da bi se na kraju stabiliziralo. Istina, u Hrvatskoj je taj proces malo oštriji nego kod drugih. Ovdje se dogaða što i svojedobno u Latviji. Obje države su mlade, nastale iz nedavne teške povijesti i obje su na poèetku svoje državotvornosti osjeæale odreðenu nesigurnost. Prihvaæanje novog identiteta i zamjenu nacionalnog za kolektivni, europski, mnogi ljudi doživljavaju kao skok u nepoznato, kao prijetnju nacionalnom suverenitetu. Mislim da je upravo to djelovalo na pad interesa za EU i ako se ne uloži veliki napor u podizanje svijesti graðana, taj æe pad biti i veæi, a mogao bi postati i stalan. Hrvatska Vlada i mediji ne smiju se fokusirati na to kako drugi pokušavaju sprijeèiti ulazak Hrvatske u EU, nego primarno cijeniti koliki je ona napredak uèinila na tom putu. A uèinila je doista puno, pokazala visok stupanj voljnosti i za to dobila veliku potporu. Zadivljujuæe je da zemlja koja je prije deset godina izišla iz rata veæ bude ne samo kandidat nego i na samom pragu pregovora.
Proces povratka srpskih izbjeglica u Hrvatsku još nije završen, a u Beogradu se obnavlja tzv. vlada RSK u progonstvu koja tvrdi da je "Krajina pod okupacijom koja je neodrživa?!
— Ne bih pridavao veliku važnost apsurdnom proglašavanju "krajinske" vlade u progonstvu jer time dajemo nezasluženi legitimitet ekstremistièkim skupinama. Važno je da se takvim ekstremistima ne ostavlja prostor da zarobe umove ljudi koji se osjeæaju žrtvama. Zbog toga vlade u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu trebaju iznaæi rješenje za izbjeglice kako bi oni osjeæali da su postigli dobar dogovor. Ako se s rješenjem tog pitanja bude odugovlaèilo u dužem razdoblju, inicijative ovog tipa mogle bi imati odjeka meðu izbjeglicama i tada se èak smatrati opasnima.
Kako tumaèite mlaku reakciju SiCG koja je k tome došla s niske državne razine?
— Svi razumni politièki dužnosnici i politièke snage trebale bi se ograditi od ovakvih dogaðaja.

Novinari ne smiju u zatvor

Problem potencira izjava organizatora da su "obnoviteljsku skupštinu" održali tek sada jer ranije nisu imali dozvolu vlasti u Beogradu.(?!)
— Oèito je da ljudi u Hrvatskoj misle da je to zabrinjavajuæi dogaðaj. No ja držim smiješnim osjeæati se ugroženo od imaginarne RSK koja postoji samo u glavama tih ljudi. Smiješno je i iracionalno osjeæati da s bilo koje strane opasnost vreba na Hrvatsku. Smatram da je ovaj sluèaj dobio prevelike razmjere. Ako postoje meðu hrvatskim izbjeglicama u SiCG oni koji misle da æe Srbi biti zaštiæeni ponovnom uspostavom RSK, onda su daleko od istine. U Hrvatskoj postoji Ustavni zakon o pravima manjina koji još uvijek nije potpuno proveden, ali je u odnosu na takve zakone u drugim zemljama prilièno velikodušan i pruža vrlo dobar okvir za zaštitu manjinskih prava.
Koliko se od 1995. vratilo izbjeglica i što je s povratom njihove imovine? Kako komentirate aferu s prodajom "srpskih kuæa" uz krivotvorene punomoæi, a u kojoj je sudjelovao i APN?
— Službeni podatak iz sijeènja ove godine je povratak 115.554 izbjegle osobe od kojih je pretežita veæina Srba. Ipak, mnogi su se ponovno vratili u Srbiju i BiH jer ne postoje uvjeti za život. Istodobno je registrirano još oko 200 tisuæa izbjeglica u susjednim zemljama, ali taj podatak æe nakon nove registracije vjerojatno biti manji. APN je sudjelovao u kupovini, širokih razmjera, srpske imovine uglavnom preko posrednika koji su najèešæe zaraèunavali nerazumno visoke provizije - èak 30 posto. Nismo sigurni koliko je kuæa tako prodano, ali ukupan broj posjeda koje je APN kupio diljem Hrvatske po tom modelu je oko osam tisuæa. U ovoj nesigurnoj situaciji vrlo je važno da APN provjerava punomoæi i ako utvrdi da su lažne, poduzme mjere obešteæenja vlasnika.
Novinare se i dalje za klevetu šalje u zatvor, kao što je sluèaj Ljubice Letiniæ s Hrvatskog radija.
— Mogu samo reæi: To se ne bi smjelo dogaðati! Reagirali smo na tu presudu izjavom za javnost i u svom redovitom izvješæu Vijeæu OESS-a, a to sam pitanje postavio i visokim hrvatskim dužnosnicima. Bilo bi poželjno da se zakoni promijene kako presuðivanje tog tipa ne bi bilo moguæe, iako moram reæi da je Kazneni zakon znatno poboljšan u odnosu na ovo pitanje.
Vidite li Hrvatsku u EU-u do kraja ovog desetljeæa?
— Mislim da æe se to dogoditi što je prije moguæe, ali to svakako ovisi o Hrvatskoj.

Povratak