|
|
Arhiva "Iz medija"
Nemam naredbu ismijavati euroskeptike 11.03.2005.
MATIJEVIÆ
 |
|
|
Prošlotjedna emisija "Nedjeljom u 2" na njezina je autora i voditelja Aleksandra Stankoviæa navukla dosta negativnih kritika koje su se ticale prvenstveno Stankoviæeva naèina ophoðenja s Nenadom Ivankoviæem. Ma koliko god se ne slagali s Ivankoviæevim stavovima ili ma što god mislili o njemu kao novinaru ili èovjeku, pozvati ga kao gosta a onda mu, nakon poèetnog pristojnog i profesionalnog razgovora, u daljnjem tijeku emisije ipak onemoguæavati da kaže što misli - nedopustivo je. Stankoviæ èesto zna posve ispravno tvrdoglavo inzistirati na razotkrivanju neèije mutne prošlosti ili sadašnjosti, no ovog puta je dopustio da ga ponese oèiti animozitet prema gostu pa je otkliznuo u neprihvatljivu smjeru.
VL: Slažete li se s ocjenom da ste u toj emisiji prvi put izgubili samokontrolu i tako je doveli na rub incidenta?
- Nakon što sam pogledao snimku ne mogu reæi da je emisija bila na rubu incidenta, ali mogu priznati da je to bila jedna od mojih lošijih emisija. U razgovoru sam gostu doista trebao dozvoliti da više govori.
VL: Dosad na nikoga niste bili tako nabrušeni i razjareni. Zašto je baš Ivankoviæ u vama izazvao takve reakcije?
- Argumetacija, odnosno nedostatak Ivankoviæeve argumetacije pri odgovorima na moja pitanja ponio me, jer u situacijama kada vidim da netko smišljeno obmanjuje javnost reagiram srèanije. No niti jednom mu nisam rekao nešto što bi ga moglo uvrijediti.
VL: Kakvo je zapravo bilo vaše mišljenje o Ivankoviæu prije nego što ste ga pozvali kao gosta?
- Talk show je specifièna forma u novinarstvu. Ljudi koji vode takve emisije ponekad imaju pravo biti subjektivni, jer je rijeè o svojevrsnom pandanu kolumni u novinama gdje novinari mogu izreæi svoj stav. Ipak nije dobro kada taj stav dominira, što se meni u žaru razgovora s Ivankoviæem dogodilo.
VL: Jeste li vi baš tako zagriženi zagovornik ulaska u Europsku uniju kakvim ste se predstavili ili ste se takvim namjerno pravili samo kako bi na taj naèin iz Ivankoviæa mogli izvuæi njegove najjaèe argumente protivljenja tom ulasku?
- Ma nisam ja nikakav gorljivi zagovornik EU! Kao i svi normalni ljudi i ja sam podozriv prema onome što u toj Uniji ne valja, ali isto tako cijenim i njezine pozitivne strane. A Ivankoviæu sam tako parirao jer na neèije svjesno obmanjivanje moja argumentacija treba biti za oktavu viša.
VL: Vlast sad gotovo naredbodavno zagovara ulazak Hrvatske u EU, a ne odobravanje toga cilja proglašava se propašæu i nazadnjaštvom. Nisu li možda èelni ljudi HTV-a, a onda i svi urednici i novinari, od vlasti dobili naputak da, neovisno o svom stavu, moraju promicati ideju europskog ujedinjenja pa samim tim sve euroskeptike izvrgavati ruglu i bespoštednoj kritici?
- Ne. Nikakvo nareðenje toga tipa nisam dobio.
VL: Žalite li sad što temi o generalu Gotovini u razgovoru s njegovim biografom niste posvetili više od nekoliko zadnjih minuta?
- U principu, s Ivankoviæem i nisam htio previše razgovarati o Gotovini. I to zato jer u državi u kojoj 91 posto ljudi podržava Gotovinu, a samo 9 posto EU, tema o generalu je na neko neodreðeno vrijeme apsolvirana.
VL: Ivankoviæa ste s pravom prozivali zbog nedosljednosti u stavovima koje je mijenjao u skladu s promjenama politièkih sistema, no možete li jamèiti da æe i vaše javno izreèeno mišljenje o mnogim važnim temama uvijek ostati isto?
- Mogu! Sigurno nikad neæu kukati zašto me roditelji nisu krstili poput Ivankoviæa ili nešto u tom stilu.
VL: Ivankoviæ vam je nekoliko puta kazao da bi zbog vas mogao napustiti studio. Što bi ste uèinili da se doista ustao i otišao?
- Tog trena odjavio bih emisiju.
VL: Zna se dogoditi da vam predbacuju ime i prezime jer ne zvuèe hrvatski. Smeta li vam to veæ?
- Ne. Meni je drago da svojim imenom i prezimenom zbunjujem takve ljude kojima je to bitno.
VL: Iako je bio najavljen za prošlu nedjelju, premijer Ivo Sanader kad-tad doæi æe vam na ogled. Hoæete li i njega tada zdušno pritisnuti izjavama iz prošlosti i sadašnjosti u kojima je najuoèljivija - kontradiktornost?
- Vi znate da ja tako i inaèe radim. To je moj stil. Nekad se o prošlosti prièa više nekad manje. Što se Ivankoviæa tièe, otvoreno kažem da sam pogriješio. No, iako se na greškama uèi, od svog stila neæu odstupiti dok god budem radio, ali æu se truditi ne prijeæi crtu koja razdvaja profesionalizmam od neprofesionalizma, neovisno od toga radilo se o Sanaderu ili bilo kome drugome. | |
Povratak
|
 |
|
|
|
