Nedjeljom u dva

18.03.2005.

Izdriblao je Stankoviæ Ðukanoviæa kao malo koga. Crnogorski premijer nije priznao — (a, shvatili smo da je tako) — odgovornost za agresiju na Dubrovnik i Konavle; Ðukanoviæ nije priznao — (a, shvatili smo da je tako) — da se mala Crna Gora posljednjih godina izdržava od šverca cigareta iz Italije. Osim toga, ni onaj premijerov odgovor kako on nema ništa od imovine nije bio nimalo uvjerljiv, to prije što je jasno kolika je lova zapljusnula crnogorski državni vrh nakon što su s Talijanima napravili deal.
Tako Stankoviæ, uz Denisa Latina, postaje u Srbiji i Crnoj Gori najveæom novinarskom zvijezdom iz Hrvatske. Kako je Hrvatska tu uvijek nešto ispred Srbije, ili ako hoæete, Srbija je uvijek nešto iza nas, TV novinari formata Stankoviæ — hrabri i neovisni — za naše su susjede èuðenje u svijetu.
Imaju Srbi Peru Lukoviæa, taj nema dlake na jeziku, ali nije na televiziji, u tome je kvaka. U zemljama bivše Jugoslavije, u kojima nitko ništa ne radi, pa se nema siæe za novine, svi gledaju televiziju, a utjecaj sjajnih emisija poput Nedjeljom u dva i Latinice je ogroman.
Mnoge su Stankoviæ i Latin dobro dohvatili, i zato mi nije èudno što premijer Sanader nikako Aleksandru Velikome ne dolazi u goste. A, ako ipak i doðe, bit æe to zanimljiva utakmica — pravi derbi — to se ne smije propustiti.

Povratak