hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association 
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr
 
|
Arhiva "Iz medija"Nacija bez brige21.03.2005.
Nužno je najprije razotkriti mistifikacije što ih proteklih dana jednoglasno prosipaju svi hrvatski politièari: put Hrvatske u EU prekinut je, i to je jedina relevantna poruka odgode pregovora od 17. ožujka. Bez obzira na to koliko zemlja proteklih godina uznapredovala; neovisno o tome koliki posao obavili marni dužnosnici donedavnog Ministarstva europskih integracija i užurbani diplomati sa Zrinjevca; unatoè svim razlikama Hrvatske i ostatka zapadnog Balkana, i mimo svakoga optimizma potaknutog usvajanjem pregovaraèkog okvira, istina je samo jedna: Hrvatska je zaustavljena i krenut æe dalje samo ako glavnu tužiteljicu Haškoga suda uspije uvjeriti da su njezini napori potpuni, iskreni i bez ijedne fige u džepu. A to je, dobro znamo, Hrvatskoj oduvijek bilo najteže. Postoji, meðutim, pitanje na koje nitko kao da ne zna odgovor; ono neprestano visi u zraku, a nitko ga, jer je tako neodredivo, ni ne pokušava jasno formulirati: tko je, zapravo, odgovoran za to što Hrvatskoj uporno ide lošije nego što bismo svi željeli? Je li moguæe da su to samo vlade? Kako je moguæe da nacionalna energija od 2000., deklarativno tako snažno europska u i Raèanovoj i u Sanaderovoj vladi, za pet godina nije uspjela ojaèati do mjere da državni mehanizam vladavine prava uskladi do automatizma? Ne ohrabruje odgovor koji æemo pokušati argumentirati: na važnim podruèjima svojega javnog života Hrvatska naprosto nema dovoljno nacionalne energije da se nosi sa standardima europskoga ponašanja. Naizgled minoran primjer: britanski neovisni dnevnik 'Guardian' u prošlotjednom je èlanku s nekoliko reèenica razgolitio svo nerazumijevanje kojim je najveæi dio hrvatskih medija popratio poznatu 'aferu Turek'. Ono što su naši mediji – s izuzetkom ne više od dva, tri ili èetiri novinarska pera – uglavnom zanemarivali, minimizirali ili pogrešno razumijevali, poslije 'Guardianova' se teksta pokazuje kao zapravo kljuèni razlog prekida napredovanja Hrvatske prema EU. I stoga valja reæi: spoznaja da najveæi dio hrvatske javnosti nije uspio prepoznati, i kao relevantnu javnu temu nametnuti, važnost prièe o POA-inoj opstrukciji hrvatskoga približavanja EU, ne govori samo o medijima, nego prije svega o nesposobnosti javnosti da shvati dubinu krize hrvatskoga državnog sustava. Kad se, k tomu, još zna da su prvi ljudi države – Raèan, Sanader i Mesiæ – najvjerojatnije namjerno izbjegavali suoèiti se s tom Hidrom, valja zakljuèiti ništa manje nego to da zemlja jednostavno nije sposobna razumjeti dubinu krize vlastitoga sustava. Dakle, ukratko: 'Guardian' je objasnio kako su tajne službe opstruirale hrvatske policijske dužnosnike koji su uspješno, u suradnji s europskim partnerima, hapsili optuženike za teške ratne zloèine. Kada je ravnatelj policije Ranko Ostojiæ sa svojim timom poèetkom 2003. krenuo u tajnu akciju pronalaženja Ivice Rajiæa, kojemu su hrvatske tajne službe na èelu s Miroslavom Tuðmanom dale lažni identitet, pokušao je to preko otisaka prstiju iz arhive u zagrebaèkom MUP-u. I? Otisci prstiju iz te arhive misteriozno su nestali! Rajiæ je pronaðen, prepoznan i uhiæen tek nakon što su britanski agenti njegove otiske dobili u arhivi bivše JNA u Beogradu, gdje su bili pohranjeni jer je Rajiæ, navodni heroj HVO-a, sve do 1992. služio toj vojsci. Taj nevjerojatan podatak – u Hrvatskoj skriven institutom 'državne tajne', tim instrumentom zaštite državno sponzoriranog ugrožavanja nacionalnog interesa – matrica je prièe o skrivanju optuženika za ratne zloèine i onoga što je kasnije radio Turek kao ravnatelj POA-e. Snimao je i pratio Ostojiæa i njegove ljude, kao i haške istražitelje, inozemne dužnosnike i novinare koji razumiju što je zloèin, a što njegova zaštita – i ništa. Raèan je Turekove pisanije 'bacao u koš', kao da su to tekstovi gradske rubrike, a ne analize tajne službe. Sanader je šutio kao zaliven, a Mesiæ se pravio nevježom. Mediji, što zbog neobaviještenosti, što zbog lijenosti, a što zbog istinskoga uvjerenja, na cijelu su stvar odmahivali samoljubivim perima, zauzimajuæi blazirani gard snoba koji se ne bavi trivijalijama. I što? Ništa. Hrvatska je izgubila kandidaturu za EU. Sad se svi uvjeravamo kako to nije tragedija. Dakako – jer kad bismo uistinu znali koliko gubimo prekidom europskoga puta, taj se prekid ne bi ni dogodio. Ali mi to ne znamo, a nije nas ni briga.
|
AKTUALNO
 |
|||||
