ŠTO JOŠ ÈEKATE?

22.03.2005.

Ponudu Europapress holdinga (EPH) za kupnju Slobodne Dalmacije (SD) pojedini su novinski komentatori ocijenili nemoralnom jer je s neoèekivano visokim iznosom od 535,2 milijuna kuna u proljeæe 2004. godine iz igre izbacila druge potencijalne kandidate, prije svega austrijsku Styriju. Toèno godinu dana od otvaranja obvezujuæih ponuda za kupnju 34,63 posto dionica Slobodne Dalmacije iz državnog portfelja, radnici splitske novinske kuæe s razlogom bi se mogli upitati je li moralno da još uvijek ta privatizacija nije okonèana. Na èiju adresu uputiti to pitanje - prodavatelja Hrvatskog fonda za privatizaciju i hrvatske Vlade ili pak kupca Europapress holdinga?

Uèestale isprike

Svi oni imaju volju dovršiti zapoèeti posao, pomoæi Slobodnoj Dalmaciji, privatizirati je i osposobiti za tržišnu utakmicu. Svi su uèinili što su trebali uèiniti, tek neke sitnice valja dovršiti, svi se trude, ali kad æe se èin kupoprodaje dogoditi nitko ne zna jer ne ovisi o njemu. I nikome se nema što prigovoriti jer Slobodna Dalmacija nije lak zalogaj i doista ga treba dobro prožvakati kako nikoga trbuh poslije ne bi bolio.
S obzirom na to da dva puta produživano jamstvo EPH-a za kupnju Slobodne Dalmacije vrijedi do sredine svibnja 2005. godine, moguæe je da ova posljednja privatizacijska prièa SD bude u znaku izbora, nadajmo se sa sretnim završetkom. Privatizacijski slogan Slobodne mogao bi biti: Od parlamentarnih izbora 2003. do sljedeæih lokalnih 2005.! Naravno, okonèa li se i tada. Naime, natjeèaj za prodaju HFP je shodno odluci Vlade RH objavio uoèi prošlih parlamentarnih izbora, poèetkom studenoga 2003. godine. Rok za podnošenje neobvezujuæih ponuda bio je 5. prosinca i tada se javilo osam ponuðaèa, dok je rok za obvezujuæe ponude s prvotnog datuma 4. veljaèe pomaknut na 22. ožujka 2004. godine. Uz velik interes javnosti i brojne novinare okupljene u HFP-u otvorene su obvezujuæe ponude, a najizdašniju i jedinu valjanu ponudu od tri pristigle dao je EPH.
Ukupna ponuda EPH-a za ulaganje u Slobodnu Dalmaciju bila je teška 535 milijuna i 200 tisuæa kuna. Za 245.187 dionica SD, što èini 34,63 posto njezina temeljnog kapitala vrijednog 70.798.600 kuna, Europapress holding ponudio je državi platiti 24.518.700 kuna, odnosno 100 kuna po dionici koliko je njihova nominalna vrijednost. Tada je reèeno i da æe daljnjih 55.481.300 kuna EPH dati državi kao premiju za kupljene dionice. To je trebala biti svojevrsna nagrada državi za garanciju da, kako je jednom rekao Ninoslav Paviæ, suvlasnik EPH-a, nikakvi leševi neæe ispasti iz ormara. No, nedavno je kazao da država ne zaslužuje taj bonus jer nije bila ni brza ni efikasna. Ohrabrujuæe je tek što država kaže da dionice koje prodaje nisu nièim optereæene, pa valjda ni privatizacijska prošlost Slobodne Dalmacije iz 90-ih godina prošlog stoljeæa ne bi smjela opterititi buduænost novinske kuæe koja u lipnju 2005. puni svoje 62 godine.
Vlada je natjeèajem predvidjela i ulaganje od najmanje 80 milijuna kuna na ime poveæanja temeljnog kapitala radi tehnološke obnove Slobodne Dalmacije. Europapress holding u svojoj je ponudi istaknuo dokapitalizaciju od 355.200.000 kuna ili èak 271 milijun više nego što je natjeèajem traženo. Od toga je 120 milijuna kuna namijenjeno financijskoj konsolidaciji te ostalo nabavi najmodernijih tiskarskih strojeva i obnovi zgrada i redakcijskog prostora, informatièkoj infrastrukturi, te razvoju izdavaèke djelatnosti. Meðu ostalim, EPH je jamèio poveæanje plaæa i 700 radnih mjesta u iduæih pet godina.
Radnici Slobodne Dalmacije, a bilo ih je 686 u to vrijeme, tu su ponudu doživjeli kao bajku, ali loše je u cijeloj prièi što se bajka još nije obistinila. Slobodna je samo godinu starija, a time i njezina rotacija zbog koje je privatizacija i postala prioritet. Nažalost, kvarovi su sve èešæi i sve veæi, a veæ u nekoliko navrata, od èega najdrastiènije poèetkom ovog mjeseca, Slobodna nije stigla na vrijeme na kioske. Isprika èitateljima i nada da æe sljedeæi kvar biti lakše rješiv, to je jedino što u takvim trenucima preostaje.

Taoci politike

Nisu kupljeni novi strojevi, nije obnovljena tiskara, nije moderniziran redakcijski sustav, radnicima nisu poveæane plaæe. Situacija na medijskom tržištu stalno se mijenja, dolaze novi igraèi, a Slobodna u svom razvoju ostaje taocem politike koja još nije odluèila kad je prodati. Budimo realni, u poslovnom svijetu tvrtke se ne prodaju godinama, a još prije ovog aktualnog natjeèaja koji traje veæ gotovo 17 mjeseci, koncem 2002. godine HFP je uputio poziv zainteresiranima za kupnju tada 52,09 posto dionica Slobodne Dalmacije. Nije okonèan ni taj prošli ni ovi sadašnji privatizacijski proces, a Godot se još èeka. Kome je to u interesu?
Država kao veæinski vlasnik Slobodne Dalmacije morala bi joj omoguæiti da u tržišnoj utakmici nastupa ravnopravno. Jasno i glasno reæi što želi, a ne prepuštati sve zubu vremena koji poprilièno nagriza temelje novinske kuæe èije ime je prepoznatljiv simbol Dalmacije. Ako se ni ova privatizacijska prièa neæe okonèati ulaskom novog vlasnika u Slobodnu, onda to treba reæi. Ako pak EPH daje novac i HFP prodaje dionice bez tereta, što se èeka?

Povratak