I nevladine udruge moraju postupati po propisima

30.03.2005.

Molim Vas da u skladu sa Zakonom o javnom informiranju objavite sljedeæi tekst, kao odgovor na napise u medijima, i u SD, o pokušaju dijeljenja letaka nevladinih udruga Ženska mreža, Iskorak i Kontra uèenicima VII. gimnazije u Zagrebu dana 23. ožujka 2005.
Dana 23. ožujka gospoða Bojana Genov iz Ženske mreže ušla je u školu, legitimirana, s obrazloženjem da treba tajništvo škole, a zapravo je htjela dijeliti po školi podloške za miševe i plakate. Lijepo sam joj i uljudno rekla, ako nema odobrenje, da to ne može raditi.
Ispred škole bila je grupa od 20-ak ljudi, a meðu njima i jedna novinarka. Našoj uèenici u prolazu su dali punu vreæu tih podložaka s namjerom da ih dijeli po školi. I gle, novinara se toliko nakupilo da su svi nahrupili u školu gurajuæi portirku, da oni imaju pravo uæi u školu jer je to javna ustanova, prijeteæi da æe pisati svašta.
Briga mene što æete napisati, ali u školu neæete, nakon èega je pozvana policija.
Zašto baš pred našu školu, od 60 srednjih škola u Zagrebu?
Zašto nasilno?
Mogli su to dijeliti na Trgu bana Jelaèiæa ili bilo gdje drugdje. Zar roditelje i uèenike, a i nas profesore, ta grupa ljudi smatra imbecilima?
Otkud im pravo da odgajaju tuðu djecu, neka rode i odgajaju kako hoæe. Svaki naš uèenik je i pametniji i obrazovaniji od njih.
S obzirom da nevladine udruge moraju postupati po propisanim i usvojenim programima, to postoji moguænost prijave za nasilno ponašanje i zloporabu svoga statusa.
Što se tièe remeæenja javnog reda i mira, ja nisam došla ni u èiju kuæu, ni pred èija vrata stvarati red. Usput, današnjim danom, 24. ožujkom, vrlo sam ponosna potporom roditelja.
Preporuèam gospoði Genov, koja je bila najbuènija, da izradi jedan program i ponudi nezaposlenima. Kako za vrijeme radnog vremena netko može dijeliti podmetaèe?
Otkud novac za vrijeme i podmetaèe?
Draga moja gospoðo, ljudi kad su bolesni kašlju i to se èuje, a u Vašim postupcima ima kašlja, zar ne? Nešto Vas iznutra muèi. Pustite druge na miru.
I novinare želim upitati, smijem li ja njihovom glavnom uredniku upasti u ured s traženjem da piše ono što ja mislim. To misle samo oni koji nemaju osobitog obrazovanja i kulture, pa ni kuænog odgoja.

Povratak