Urotnici ili halucinatori: Nova bodlja straha i nemoæi

31.03.2005.

Netko tko ljude smatra prvim proljetnim (bljedolikim) izdancima u koje još nije prodrla Sunèeva toplina a kamoli žilavost i tvrdoæa svjesnog i povijesno organiziranog opstanka (živototvorstva: razmišljanja i snatrenja), poslao je u svijet (meðu šest milijardi ljudi) knjigu u kojoj se tvrdi da nekakvi urotnici – Komitet 300 – namjeravaju u kratkom roku uništiti pet milijardi (»beskorisnih izjelica«) i još poduzeti danas neshvatljive, nebulozne akcije (oduzimati roditeljima djecu, uništiti industriju, onemoguæiti lijeèenje pojedincima i narodima, prisiliti na drogiranje, uskraæivati pitku vodu, izazivati ratove itd.).
Netko, kao i u prvom sluèaju, vrlo poznat u hrvatskom ambijentu, predstavljajuæi u Novinarskom domu u Zagrebu spomenutu knjigu dr. Johna Colemana »Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300« (Detecta, Zagreb, 2005. izvorno u SAD objavljena 1992.), samo je proširio strah od neimenovana Komiteta 300 i uvjeravao nazoène u punoj dvorani u totalnu nemoæ pojedinaca i naroda – kao da su ljudi u svemu ništavni, slabi da izniknu i kao proljetna bljedolika klica, a kamoli da odrastu u novog èovjeka ili državu.
To se prema uhodanoj formuli onda prenijelo na javne medije i poput duhovne bodlje ušlo (i još ulazi) u ljudski život i snove, svijest i podsvijest, u emocije i u ostalo što èini ljudstvo i ljudskost. Evo dijela toga scenarija o strahu, nemoæi, ništavnosti svih nas koji smo izvan organizacije Komiteta 300.
Veæ sto pedeset godina èlanovi kraljevskih i plemiækih obitelji, vlasnici i menadžeri svjetskih tvrtki, bankari, politièari, diplomati, sveuèilišni profesori i ostali moænici i uglednici – meðu kojima je na poèasnomu mjestu u hijerarhiji britanska kraljica Elizabeta II, ali su bili, ili su još, i lord Carrington, Cyrus Vance, lord Aldington, Winston Churchill, David Rockefeller, Willy Brandt, George Schultz, Henry Kissinger, Otto von Habsburg, barun Thyssen-Bornamisza i dr. – odreðuju tko æe gdje u svijetu vladati (èak i u najveæim državama), tko æe biti u sastavu pokorne »Svjetske vlade«, a tko ubijen, uništen, baš kao da je bljedolika proljetna klica ili mimoza od ljudskog stvora.
Ti ljudi, kaže se dalje, odluèili su do 2050. uništiti pet milijardi beskorisnih izjelica i oèuvati prirodne i industrijske resurse za milijardu pokornih, duhovno jednosmjerno ustrojenih, poslušnih stvorova (ljudi). U novom svijetu postojali bi jedino vladari i sluge (bez srednjih slojeva) i svaka bi se neposlušnost kažnjavala – smræu. Djelovala bi »Crkva Svjetske vlade«, sa sotonizmom, luciferizmom, vještièarstvom... a iz upotrebe bi nestalo ono što se naziva kršæanstvom, brakom, obitelji, odgojem, slobodnim medijima, federalizmom, nacionalnim identitetom i slièno. Zakonski bi bili propisani (obvezni): seks, eutanazija bolesnih i starih, upotreba rekreacijskih droga, velièina gradova i dr.
Èuvši to 2005. u zagrebaèkom Novinarskom domu, s uvjeravanjem da ne treba sumnjati hoæe li se i ostvariti – jer »Komitet 300« nadzire sve i odluèuje koga treba prihvatiti ili pogubiti, èak i najveæe državnike (izneseni su neki primjeri) – odmah se, uz pljesak rjeèitosti promotorima, moglo pomisliti i da je to ono što se naziva – zakljuèivanjem od štapa na kut (a baculo ad angulum) – nedosljedno, odnosno da je to bila svojevrsna skupna seansa o jednoj knjizi nepoznata obavještajca osvetnika iz Velike Britanije, u kojoj su autor, zatim i promotori, ispirali mozak i srce nazoènima uvjeravajuæi ih da više nitko bez amena »Komiteta 300« ne može prijeæi s magarca na konja, da se samostalno nitko ne može odreæi vlasti (abdicirati) i onda uživati u prizemnim (ne vladarskim) èarima, onako kako je to u svjetini. Sve mora biti dirigirano, kao da je drogirano – na poslušnost!
Svijet nisu kukci niti u njemu – uza sve nestalnosti i kolebanja, buke, šumove, žarišta, bordele, paklenska ili rajska mjesta, ili osobite okolnosti, kako god se nazivali – može prevladati ludilo straha i nemoæi što ga nudi »Komitet 300«. Èlanovi toga komiteta mogu jedino postati (i ostati) èarobnjaci i zloèinci iz Frankesteinovih grobnica, a svijet æe uvijek nailaziti na životnu svježinu i vedrinu – opstajati i rasti.
Autor je doktor znanosti, novinar i publicist iz Zagreba.

Povratak