 
|
Arhiva "Iz medija"Izbor strateškog partnera: po(r)uke sluèaja »Novi list«02.04.2005.
Drugo, moglo bi se još brzopoteznije na tu istu vijest procijeniti da veæinski dionièari Novog lista (meðu kojima najznaèajniji udjel imaju njegovi dugogodišnji novinari, menadžeri i radnici) gube vlasnièki i poslovni elan, zahvaljujuæi kojem su unazad 13 godina stvorili vodeæe ime neovisnoga novinarstva u Hrvatskoj. Ali, u sluèaju Novog lista ni to ne važi, jer veæinski vlasnici, mali dionièari (od reda, njegovi novinari, menadžeri i radnici) ne žele ni na dulji rok nikom prepustiti konaènu rijeè u upravljanju kompanijom (jer, eventualni strateški partner može doæi u posjed samo 30 posto temeljnoga kapitala), nego samo teže nastavku njezina vlasnièkog, tehnološkog i poslovnog restrukturiranja u okolnostima sve žešæe konkurencije na hrvatskom medijskom tržištu. I treæe, moglo bi se uèiniti paradoksalnim, da baš Novi list, koji baštini supilovsku tradiciju neovisnoga hrvatskog novinarstva (u svojim poèecima, prije 105 godina, neovisnog i od Austrije, i od Italije, i od Njemaèke), danas ponovno teži umrežavanju u neko od vodeæih srednjeevropskih medijskih imperija, jer u zemlji koja tone u totalni posjed EU-kapitala nema alternativu. Ali, u sluèaju Novog lista ni to ne važi, jer – da njegovi vlasnici i uprava imaju taj cilj, tada bi vlasnièko restrukturiranje pripremali u krajnjoj diskreciji, kao što je radila, u suradnji s Vladom, veæina uprava hrvatskih kompanija uoèi privatizacije, ili potrage za strateškim i(li) veæinskim partnerom. Baš suprotno, sve rade javno, i pred malim dionièarima, i pred zaposlenicima, pa sam i sam – iako nisam mali dionièar – kao novinar, poput svih ostalih zaposlenika, bio potpuno upoznat sa svim informacijama, na kojima nadzorni odbor i uprava temelje opciju zamjene manjinskog investicijskog s manjinskim strateškim partnerom. Stoga, primjer vlasnièkog restrukturiranja »Novog lista« – okonèa li se uskoro ulaskom strateškog partnera – može biti višestruko znaèajan za restrukturiranje mnogih ovdašnjih kompanija u mješovitom vlasništvu. Naime, za razliku od otvaranja najveæe hrvatske državne kompanije, Ine, strateškom partnerstvu s maðarskim MOL-om, u sluèaju Novog lista konaènu odluku ne donosi hrvatska država, nego njegovi mali dionièari, pretežno novinari, krajnje osjetljivi na bilo kakvo ogranièavanje dosegnute novinarske autonomnosti. Utoliko Novi list ima povijesnu, iako – nakon pretvorbe na hrvatski naèin – posve marginalnu šansu, da dokaže da je bilo i moguæe i profitabilno, i pravedno i na širu korist, pretvarati mnoge nekadašnje samoupravljaèe u današnje male dionièare, a radnike u zaposlenike s visokom, u Novom listu meðu najvišima u Evropi (!), razinom zaštite radnih prava. Tražeæi strateškog partnera na hrvatskom i srednjeevropskom medijskom tržištu, Novi list – igrajuæi otvorenu igru – svim æe potencijalnim partnerima prvo ponuditi vlastitu viziju srednjoroènog razvoja kompanije. Pritom danas vuèe poteze u optimalnom èasu – kad je na vrhuncu razvoja i uspješnosti, i kad strateškog partnera može tražiti bez panike, dok ne naðe onog èiji su razvojni ciljevi komplementarni ciljevima Novog lista. I ne smetnimo s uma èinjenicu prvog reda: najjaèi mamac potencijalnim strateškim partnerima u Novom listu je u tome što je ovo zadnja veæa (uz to profitabilna) novinska kuæa u Hrvatskoj, koja se nalazi u veæinskom vlasništvu svojih novinara i radnika, presudno zaslužnih za njezin imidž neovisnog i otvorenog medija.
|
AKTUALNO
 |
|||||
Nakon što je Skupština dionièara »Novog lista« prekjuèer odluèila krenuti u treæi krug vlasnièkog restrukturiranja kompanije (prvi je bio 1993., a drugi 1999.), kako bi do kraja ove godine 30-postotni udjel investicijskog (sada u posjedu amerièkog financijskog fonda, MDLF-a) zamijenila udjelom novog strateškog partnera iz novinsko-nakladnièke djelatnosti, taj se strateški potez sa strane može tumaèiti na najmanje tri naèina. 
