Mladi vraæaju život

10.04.2005.

– U prosincu 1996. godine izašao je prvi broj »Otoènog Novog lista«, a ja kao roðeni bodul odreðen sam da mu budem urednik. Ideja o novinama koje bi povezivale sve kvarnerske otoke, neovisno što se oni nalaze u tri županije i dvije biskupije, meni se jako pijažala, pa sam na prvom sastanku pokretaèa lista koji smo održali kod Darija Vasiliæa, gradonaèelnika Krka, predložio da taj novi list uz otoke Primorsko-goranske županije obuhvati i Pag te da konaèno imamo sve kvarnerske otoke na jednom mjestu. Ideja je prihvaæena i krenuli smo u potragu za dopisnicima jer nismo ih imali baš na svakom otoku. Doèim smo se omrežili, stvorili smo prvi broj, na koji sam i danas ponosan, prisjeæa se poèetaka lista, èiji 100. broj držite u ruci, Branko Šuljiæ, njegov prvi urednik.
    Branko je Pažanin, toènije dijete Novalje koje je sa 14 godina otišlo na školovanje u Rijeku. Nakon gimnazije, oprobao se godinu dana kao zagrebaèki student, ali shvativši da se ipak malo previše udaljio od mora, vraæa se u Rijeku gdje završava matematiku i fiziku, a o životu na otoku kaže:
    – Otok najprije moraš doživjeti da bi ga mogao voljeti. Onako istinski. Moraš doživjeti buru koja prekine dovod struje, koja sedam dana ne pušta brodu da pristane u luku, moraš doživjeti otok zimi, jer jedino tijekom zime otok pripada otoèanima. Ako ne upoznaš takav život otoka, ne možeš reæi niti da razumiješ zakonitosti otoènog života, a ono što ne razumiješ ne možeš voljeti. Mene kao roðenog otoèana najviše smeta betonizacija i apartmanizacija koja je maha uzela i u mojoj Novalji. Tomu se mora stati na kraj, a država mora shvatiti da æe otok bez mladih ljudi vrlo brzo postati pusti otok. Mlade na otoku možeš zadržati jedino tako da ih oslobodiš poreza i na razne naèine stimuliraš za život i rad na otoku. Hoæe li to biti povoljni krediti ili pak neka druga poticajna sredstva ili subvencije, ja ne znam. Uvijek se sjetim jednog svog prijatelja s Braèa koji je rekao da je revitalizacija Braèa poèela onog trenutka kad su tijekom sezone iz unutrašnjosti zemlje dolazile mlade cure na rad, zaljubljivale se u lokalne deèke i ostajale živjeti na otoku.
    Branka mnogi smatraju i najboljim urednikom ribarstva u Hrvatskoj pa nikakvo èudo što je kao granu koja bi pridonjela razvoju otoka, uz turizam i maslinarstvo, istakao i ribarstvo. Svoju je tvrdnju potkrijepio primjerom mjesta Kali na Ugljanu koje uspješno živi upravo od ribarstva. Ribarstvo je omoguæilo da se u Kalima zaposle ne samo otoèani, kaže Branko, veæ u Kali dolaze raditi èak i ljudi koji stanuju u Zadru.
    Na upit koji otok po njegovu mišljenju ima najveæe perspektive u buduænosti, Branko bez puno promišljanja odgovara Cres.
    – Najveæa prednost Cresa je njegova turistièka neiskvarenost. On još uvijek ima èar i draž, dok primjerice moja Novalja ili pak Rab nemaju više ni èari, ni draži, ni šušta, ni gušta, zakljuèio je Branko dodavši da mu je nakana kad ode u mirovinu vratiti se korijenima. Iako to ne smatra nimalo fer potezom, jer mišljenja je kako otok treba mladost, a ne one koji su svoje najbolje godine dali drugom mjestu, a u svoje su došli umrijeti.
    Vrativši se iznova na list koji slavi stoti broj i kojemu je on udario temelje, kaže:
    – Otoèni NL ima perspektivu i svoju èitalaèku publiku. Štoviše, èitan je ne samo na kvarnerskim otocima veæ i na ostalim jadranskim otocima. Ono što svakako mora zadržati jesu razgovori s malim ljudima i reportaže iz malih otoènih mjesta. To je ono što mu daje èar i prepoznatljivost, završava Branko Šuljiæ iza kojeg je 25 godina rada u novinarstvu, od èega prve tri u eteru Radio Rijeke a sve ostale vezane uz »Novi list«.