Odlazak najstarijeg splitskog novinara

11.04.2005.

Smrt je odnijela i Uroša Šakiæa, najstarijeg novinara "Slobodne Dalmacije" i Splita.
Roðen je 1919. godine u poznatoj splitskoj obitelji s Baèvica; otac mu je Ivan bio jedan od legendarnih osnivaèa Hajduka 1911. zajedno s drugim praškim studentima, Fabijanom Kaliternom, Vjekoslavom Ivaniševiæem i Lucijanom Stellom. Proveo je bezbrižnu mladost u udobnosti imuæne graðanske obitelji, ali mu je talijanska okupacija Dalmacije 1941.-1943. godine onemoguæila studiranje. Odmah nakon osloboðenja Splita 1944., ušao je u redakciju dnevnika "Slobodna Dalmacija" još u doba ratnog urednika Nevena Šegviæa. U poèetku je radio na pomoænim redakcijskim poslovima (korektura, lektura). Koncem pedesetih prošlog stoljeæa preuzeo je ureðivanje humoristiènog priloga lista Pomet. Taj posao u ondašnje vrijeme ideološke strogosti i netrpeljivosti prema kritici nije bio bez rizika. Bio je nekoliko puta opomenut zbog ironiènih komentara rada javnih službi. Zbog jednog takvog sluèaja oduzeli su mu ureðivanje Pometa. Nastavio je raditi u redakciji, da bi uskoro preuzeo dužnost noænog urednika "Slobodne Dalmacije". Uveèer, kada bi redakciju napustili drugi novinari, Šakiæ bi, kako je govorio, "preuzeo vlast". Nadzirao je prijelom svih stranica lista i ureðivao posljednje vijesti na njegovoj zadnjoj stranici. Iako nikada nije bio politièki angažiran, glavni urednici koji su se mijenjali poèesto, imali su u njega povjerenje, koje je on znao potpuno opravdati.
Šakiæ je, naime, u sebi nosio vrijednosti steèene u urednom obiteljskom odgoju i graðanskoj sredini Splita izmeðu dva svjetska rata u kojoj je odrastao. Uvijek uredan i pouzdan saživio se s odgovornošæu u radu tako važnog posla kao što je ureðivanje dalmatinskog dnevnika. Osim toga, po naravi društven bio je otvoren za suradnju sa svima u redakciji. Stoga je Šaco, kako su ga zvali kolege, bio omiljen u svojoj radnoj sredini. Može se reæi da je zapravo sve do umirovljenja bio njezin dobri duh, dobrodošao u èesto neurotiènoj atmosferi užurbane novinske prakse.

Povratak