Stepinac je osuðivao zloèine

11.04.2005.

Nije bilo neoèekivano da æe neki zapoèeti obraèun s papom Ivanom Pavlom II. još za vrijeme njegova pogreba. Hrvatima nije, meðutim, bilo nimalo ugodno slušati proslavljenu amerièku novinarsku Christiane Amanpour kako za vrijeme CNN-ova prijenosa pred milijunima gledatelja napada Papu zbog »kontroverzne« beatifikacije nadbiskupa Alojzija Stepinca, tvrdeæi da su »hrvatski fašisti gotovo bili u savezu s Katolièkom crkvom i èinili pogrome protiv Srba u Drugom svjetskom ratu«.
Amanpour nije, zapravo, rekla nešto što veæ šezdesetak godina nije poznato u protuhrvatskoj promidžbi. Iz Beograda se uporno šalju poruke koje idu za nametanje kolektivne odgovornosti Hrvatima, ali i Katolièkoj crkvi, za zbivanja tijekom Drugog svjetskog rata, kao i stvaranje današnje demokratske Hrvatske. Svi koji su podržavali nacionalnu neovisnost pokušavaju se staviti u kontekst zloèina i èesto spominjane »vatikanske zavjere« protiv bivše Jugoslavije. Takvi pamfleti nisu zaobišli ni amerièku novinarku. Želeæi pošto-poto pokazati svoj kritièki odmak od pape, ona nije dublje proniknula u taj slojeviti problem, nanoseæi time i Hrvatima i Svetoj Stolici veliku politièku štetu.
Da je CNN-ova zvijezda pokušala biti objektivnom, doznala bi da se Stepinac nikad nije identificirao s ustaštvom, a pogotovo fašizmom i nacizmom. Bio je u stalnoj oporbi s ustaškim totalitarizmom, kasnije i s onim komunistièkim. U izvornoj graði nije teško pronaæi njegova pisma, propovijedi i poslanice iz ratnog razdoblja u kojima se, primjerice 25. listopada 1942., posebno oštro protivi rasnoj politici: »…Svaki narod i svaka rasa… imade pravo na život dostojan èovjeka… Zato je Katolièka crkva uvijek osuðivala, a i danas osuðuje, svaku nepravdu i nasilje koje se poèinja u ime klasnih, rasnih ili narodnosnih teorija… Nitko nema prava da na svoju ruku ubija ili koji mu drago naèin ošteæuje pripadnike druge rase ili narodnosti.«
Poznato je da je Stepinac osuðivao ustašku politiku progona i nasilnog prevoðenja Srba na katolicizam, pa je još u svibnju 1941. oštro prosvjedovao kod poglavnika Paveliæa na vijest o masovnom zloèinu nad Srbima u glinskoj crkvi, tražeæi da poduzme »najhitnije mjere« da se »na cijelom teritoriju NDH… ne ubije nijedan Srbin«. Što se, pak, tièe jasenovaèkog logora, Stepinac ga je javno nazvao »sramotnom ljagom«, iskljuèujuæi iz crkvenih redova sveæenike koji su suraðivali s ustašama.
Ivan Pavao II. je dobro znao zašto Stepinca proglašava blaženim. Amerièku novinarku sve to, dakako, previše ne zanima.

Povratak