Grad koji to nije

12.04.2005.

U in memoriamu preminulom Urošu Šakiæu, nekadašnjem novinaru "Slobodne" veliki Vojko Mirkoviæ ispisao je znakovitu reèenicu: "Šakiæ je u sebi nosio vrijednosti steèene u urednom obiteljskom odgoju i graðanskoj sredini Splita izmeðu dva svjetska rata u kojoj je odrastao." Da se, dakle, zakljuèiti što je dokusurilo graðanski Split: rat 1941. - 1945., kao i onaj gotovo pola stoljeæa poslije.
Poraæe neizbježno reflektira primitivizam zaèet dok topovi tutnje, a krv se prolijeva. Pred silom fin svijet uzmièe, pa prepušta javne prostore - trgove, kavane, šetnice ... - nekim drugima - sirovijima i divljijima od sebe. Konkretno, evo, sad sam vidio s prozora jednog "buldoga" u autu bez ploèica, kako je zbog brze vožnje umalo bacio starijega gospodina, i još je spustio staklo, pa mu psuje sve po spisku. Mislite da je tko priskoèio u pomoæ da zaštiti starca od idiota koji puno gleda amerièke filmove? Juèer u samoposluzi deèkiæ od 13-14 godina kaže prodavaèici: "Daj mi kruva!" Žena, izmrcvarena radom, s podoènjacima do koljena, gleda ga i ne vjeruje kako joj se obraæa, a mali nastavlja: "Èuješ, ti! Kruva mi daj kad san ti reka!" Nema ovo više veze s gradom. Proæi æe još dugo vremena dok se išèašene stvari ne vrate u normalu. Možda jedno pet-deset godina, a možda ni tada? Who knows?

Povratak